Tema: Alkoholizam
Alkohol je ljudima poznat od davnina. Pivo i vino se pominju u Hamurabijevom zakoniku 2000. g. p. n. ere. Tokom srednjeg vijeka alkohol je smatran hranom, a sve do 15. stoljeća je konzumiran isključivo u kući. Od 15. stoljeća počinje da se toči u za to specijalizovanih "institucijama" - kafanama. Dug vremenski period npr. od 17. pa sve do 19. stoljeća smatralo se da je zdrav. Međutim, kako se u 19. vijeku prešlo na masovnu- industrijsku proizvodnju alkohola koji je postao jeftin, društveni odnos prema ovoj supstanci je promjenjen. Naime, kada je postao dostupan siromašnim od kapitalista eksploatisanim slojevima koji su ga upotrebljavali u velikim količinama, prepoznat je njegov kriminogeni potencijal - dovođen je u vezu sa različitim zločnima. Osim toga, smatralo se da su oni koji ga konzumiraju ljudi slabe volje. Alkoholizam je dakle bio neka vrsta bolesti morala koja pogađa one najsiromašnije. To je dalje značilo da je ove slojeve bilo potrebno i opravdano staviti pod kontrolu društva. Da bi se iskorijenila - slično će se postupati i sa marihuanom početkom XX vijeka, na primjer, u SAD-u je počev od 19. vijeka preduziman niz mjera protiv upotrebe alkohola. Konačno, to će rezultirati i uvođenjem prohibicije 1920. godine. Znamo: ove mjere nisu dale (dobre) rezultate.
Kako stvari stoje danas? Da li je (zlo)upotreba i zavisnost od alkohola značajan globalni problem?
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu alkohol konzumira dvije milijardi ljudi, a 76.3 miliona je od alkohola zavisno. U zemljama EU jedan stanovnik godišnje u prosjeku popije 11 litara alkohola, a smatra se da je 23 miliona zavisno od ove PAS.
Istraživanje iz 2006. godine pokazalo da 1/3 stanovnika Srbije konzumirala alkohol mjesec dana prije istraživanja, da ga 3.4% uzima svakodnevno, a da je ono 3.9% ispitanika prisutna bolest zavisnosti.
Smatra se da alkohol uzorkuje 1.8 miliona smrtnih ishoda. Mortalitet mladih ljudi (do 25 godina) je u 10-20% slučajeva uslovljen upotrebom alkohola.
Treba znati i to da alkohol(izam) izaziva oko 60 različitih (somatskih i psihičkih) oboljenja, da alkoholizam prije razvijaju i brže oboljevaju žene nego muškarci, kao i da zavisnost dovodi do promjena ličnosti. Među ovim promjenema naročito je upadljiv tzv. egoizam zavisnika tj. kod njega nalazimo da primat nad svim zadacima, obavezama i životnim radostima ima potreba za uzimanjem alkohola.
Ipak, svako uzimanje alkohola ne dovodi do zloupotrebe niti do razvoja zavisnosti. Riječ je o tome da se alkohol može uzimati i u umjerenim količinama: npr. to bi bilo jedno standradno piće dnevno za žene i dva za muškarce. Ukoliko muškarac uzima više od 14 standardnih jednica alkohola u toku jedne nedelje, odnosno više od 4 pića u jednoj prilici (za žene razmjere drugačije: sedam standardnih jedinica pića u toku jedne nedelje, odnosno dve standardne jedinice u jednoj prilici), onda govorimo o rizičnom pijenju.
Šta su to standardne jedinice alkohola? Ova mjera se razlikuje od društva do društva. Npr. U Kanadi jednu standardnu jedinicu čini piće u kom ima 3,6 grama alkohola, u Japanu to je 19.75 grama, a Svjetska zdravstvena organizacija je opredijelila da je to količina od 10 grama.
Osim upotrebe i rizične upotrebe, postoji i štetno pijenje. To bi bilo ono kod kojega su već vidljive posljedice uzimanja alkohola na ličnom - zdravstvenom, porodičnom i profesionalnom planu. Zavisnost je do krajnosti dovedeno rizično pijenje i nju prepoznajemo ukoliko postoji: 1. žudnja za alkoholom; 2. odsustvo kontrole - kad jednom počnete konzumirati, ne možete stati; 3. apstinencijski sindrom; 4. pad tolerancije - potrebno vam je manje da biste se napili; 5. zanemarivanje ranijih zadovoljstava; 6. nastavljanje uzimanja i pored posljedica po zdravlje, porodične odnose i profesionalni status. Zavisnost je u slučaju alkoholizma i psihička i fizička!
Do sada je već jasno da (zlo)upotreba i zavisnost od alkohola ostavlja značajne posljedice na ličnom, porodičnom i društvenom planu. Zadržimo se na porodicama. Neki autori smatraju da postoji alkoholičarska porodica. Riječ je o porodičnom sistemu u kojem postoje takve relacije koje omogućavaju da se alkoholizam razvija. U ovim porodicama posebno je težak položaj djece za koje znamo da mogu da preuzumu tipične uloge, npr. porodične maskote, bijelog viteza ili crne ovce. Osim toga, smatra se da su i oni u visokom riziku od razvoja bolesti zavisnosti (model učenja i transgeneracijske transmisije).
Najadekvatnije rezultate u liječenju alkoholizma daje sistemska porodična terapija, čiji je osnovni postulat da u nastanku bolesti učestvuje čitava porodice.
