FILM "Treptači svemira"
Govori o ljudima - rezidentima Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu, koji su u stanju neuračunljivosti izvršili protivprava djela (podsjećam: nije riječ o krivičnim djelima, jer ovi ljudi zbog stanja u kojem su se nalazili u trenuktu izvršena djela ne mogu krivično odgovarati).
Vidjećete koje strategije preživljavanja koriste, kako provode vrijeme u ovoj ustanovi...
***
Prošlog puta smo pominjali da većina pacijenata forenzičkih bolnica (a SZB spada upravo u tu kategoriju), jesu ljudi oboljeli od psihoza. Među njima opet prednjače ljudi oboljeli od shizofrenije, najčešće one paranoidne. U uvodu u prošlonedeljnu lekciju našli ste podatke o tome da bolest prati poremećaj većine psihičkih funkcija (mišljenja, afektiviteta, opažanja, volje, nagona, svijesti).Dolazi i do oslabljene kontrole impulsa, i naravno teškoća u testiranju realnosti.
Evo primjera: jedan oboljeli primjećuje više od pola godine da okolina nije više onakva kakva je bila, da su neke druge osobe, neprijatelji zauzeli tijela i mozgove njegovog oca i brata i da on ne smije imati povjerenja u njih.
Pokušaj suicida je relativno učestao:od 10-15% oboljelih pokuša da se ubije, najčešće nakon sticanja uvida u to da su oboljeli i ulaska u depresiju zbog tog saznanja. Naravno, razlozi mogu biti i osjećanje emocionane praznine, često prisunte kod ove bolesti, ali i pokušaj da se spasu od nepodnošljivih sila i uticaja za koje vjeruju da na njih djeluju.
Npr. jedan oboljeli želi da se spasi od vanzemaljaca koji vrše eksperimente na njegovom tiju i sa njegovim mozgom.
Nije rijetko ni to da suicid pokušavaju jer im glasovi koje čuju tako kažu ("Ubij se, ubj se").
Intelektualne funkcije ne bi trebale propadati.
Par riječ o kliničkim oblicima shizofrenije.
To su:
1. Paranoidna shizofrenija: počinje obično u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim. Šta je karaketriše? Pa prisustvo sumanutih ideja, najčešće persekutivnog tipa (neko hoće da naudi njima ili njihovoj porodici. Npr. jedan oboljeli vjeruje da u njegovoj zgradi žive neprijatelji koji hoće da unište njegovu porodicu i da on mora da ih spasi. To naravno podrazumjeva "obračun sa neprijateljima"), uz česte halucinacije. S obzirom da je afektivno osiromašenje blaže, a da bolest nastupa kasnije, ovi ljudi imaju kakve-takve socijalne i porodične pozicije, te njihova je položaj u odnosu na ostale oboljele od shizofrenije, generalno gledno, nešto bolji. Za njih kažemo da imajuočuvanije kapacitete.
2. Hebefreno-dezorganizovana shizofrenija: počinje oko 20-te, najkasnije do 25. godine, a prepozanje se nepredviljivom, kažu: primitvnom i dezorganizovanom ponašanju i nepovezanom govoru - npr.oboljeli često priča sam sa sobom.Osim toga, prisutno je osamljivanje, zapuštanje higijene. Mimika i gestikulacija su neprimjerene situaciji i osjećanjima. Bolest je progresivna, a ishod nažalost loš. Razlog treba tražiti u ranoj pojavi oboljenja koje se "kači" na nezrelu strukturu ličnosti.
3. Katatona shizofrenija: danas sve rijeđi oblik oboljenja u razvijenim društvima. Prepoznaje se po psihomotornom sindromu.Šta to zapravo znači? To znači da oboljeli pate ili od katatone pomame - hieparktivnosti,ili od stupora - tjelesne zakočenosti, pa oboljeli može dane provesti u jednom položaju koji je krajnje neprirodan, a da se ne pomjeri. Nagle su promjene ponašanja, negativizam uglavnom prisutan, a dobra je stvar da je prognoza povoljna.
4. Rezidualna shizofrenija,u kojoj diminiraju negativni simptomi: npr.odsustvo neverbalne komunikacije, osiromašenje govora,izbjegavanje kontakata očima... Očekivan je pad ukupne funkcionalnosti.
5. Jednostavna ili simplex forma shizofrenije.Karakterišu je takođe negativni simptomi: afektivno osiromašenje, gubitak volje, povlačenje iz socjlanih relacija, pad interesovanja i profesionalne i socijalne funkcionalnosti, a da prethodno nema jasnih psihotičnih simptoma.
