Tema seminara "Alternative psihijatriji"
Biće riječ o antipsihijatriji i tzv postpsihijatriji.
Šta valja znati prije nego što pogledate prezenatcije i uključite se u diskusiju? I šta je važno da upamtite?
Ukratko: kada se antipsihijatrija kao pokret javlja, koje ideje donosi, kako antipsihijatrijska kretanja utiču na psihijatrijsku praksu?
Važno je da pažnju obratimo i na društveni kontekst u kojem se javlja. Riječ je o početku šezdesetih godinama XX vijeka. Sjećate li se kada se desila jedna od novijih revolucija u psihijatriji? Pedesetih godina XX vijeka, kada je pronađen antipsihotik - lijek koji drži pod kontrolom simptome psihoze. No, otkriće antipsihotika nije značajno smanjilo broj mentalno oboljelih ljudi po azilima - duševnim bolnicama. Uostalom, u to vrijeme "zatočeni" (termin koji koristi Gofman) nemaju mnogo prava. Npr. u Italiji oni sa dijagnozom nisu mogli glasati na izborima, ulaziti u brak, niti raspolagati imovinom, u Švedskoj su prema njima bile primjenjivane mjere sterilizacije (zamislite: čak do 70-tih godina XX vijeka!). Intelektualci - jedan broj naravno - psihijatri (Bazalja, Saz, Leng...), sociolozi, antropolozi (Bejtson), ali i inžinjeri (Bertalanfi, npr.), samo neke da navedemo, upućuju oštru kritiku na račun psihijatrije. U njihovoj percepciji, psihijatrija je poluga društvene moći, kanal kontrole u otuđenom društvu. Ne ostaju samo na teoriji! Pokreću značaje akcije. Ilustrativan je primjer Italije. Tamo se 1969. godine desila okupacija bolnice u Parmi - na simboličan način je osvojena sloboda, a tri godine kasnije u Gorici (Italija) zahvaljujući Bazalji, ali i pacijentima bolnice koji su imali značajnu ulogu u ovoj borbi, je zatvoren ogromni azil (u njemu je bilo zatvoreno 1200 pacijenata).
Jedna od najznačajnijih pobjeda, kada je riječ o talijnaskim antipsihijatrima, predstavlja izglasavanje Zakona 180. Šta u njemu stoji? Zabranjen je prijem u psihijatrijske bolnice, nove se ne mogu otvarati. Alternativa: osnivanje cenatra za zaštitu mentalnog zdravlja i servisa za dijagnozu i liječenje pacijenata.
Da li antipsihijatrija danas postoji?
Ne. Njeno opadanje je primjetno od 80-tih godina XX vijeka. Šta je na to uticalo, eto pitanja za razmišljanje.
Antipsihijatrijski pokret je bio jak i kod nas, a zagovornica i prva žrtva je bila i Vesna Vasić. Uputstvo: pogledajte prezentaciju.
Šta nakon antipsihijatrije?
Pa, postpsihijatrija! Šta ona donosi?
Brojne novine - zalaganje za to da nema potrebe ni za psihijatrima, ni za psihoteraputima ni za psihijatrijom, psihoza je normalno iskustvo - halucinacije ima većina ljudi, tvrdi se (a o ovoj temi na polemički način piše Kecmanović). Najreprezentativniji primjer promjena na polju psihijatrije danas predstavlja pokret Hearing Voices. Uputstvo: ogledati prezentaciju.
Da, važno je i da zapamtite da je jedan od najuticajnijih antipsihijatara bio Dejvid Kuper!
