Prvi primeri odstupanja dečaka i/ili devojčica od rodnih stereotipa koji mi padaju na pamet su izbori dečijih igračaka i odeće. Kada smo bili mlađi, moj stariji brat se ponekad igrao sa mnom lutkama, barbikama i maminom starom šminkom. Iako su označeni kao “ženski”, u svetu deteta ovi predmeti su prosto zanimljivi alati za istraživanje stvarnosti i oponašanje odraslih. Međutim, reakcija okruženja često vidi tu nevinu igru kao potencijalni problem. Devojčicama koje se igraju autićima, dinosaurusima ili drugim “igračkama za dečake”, se često “gleda kroz prste”, dok se dečaci koji posežu za šminkom ili lutkama neretko suočavaju sa brzim intervencijama odraslih. Reakcije variraju od skretanja pažnje na “muške” igračke, pa sve do otvorenog podsmeha ili zabrinutosti roditelja za detetov budući identitet. Ovime društvo govori da se muškost definiše kroz strogo odbacivanje svega što se smatra ženstvenim, dok je detetova prirodna radoznalost sekundarna. Ovo se dodatno osnažuje kroz industriju dečije odeće, što je tema koja izaziva debate na internetu. Napravljen je kolaž slika natpisa na majicama za bebe i decu, gde se uočavaju drastične razlike u porukama koje se šalju. Odeća za devojčice često obiluje terminima poput “princeza” ili natpisima koji sugerišu rano interesovanje za šminku i simpatije, čime se vrši suptilna seksualizacija devojčica i njihovo usmeravanje ka pasivnosti i estetici. S druge strane, odeća za dečake koristi reči kao što su “hrabar”, “pametan” i “budući genije”, podstičući aktivnost, ambiciju i intelektualnu dominaciju. Takođe se i određene boje vezuju za pol, npr. na takozvanim “gender reveal party” gde roze označava devojčicu a plava dečaka, vidi se da su rodni stereotipi duboko ukorenjeni.