Drugarstva su važna za decu jer kroz svakodnevne interakcije i vršnjačke odnose deca formiraju svoj društveni identitet i doživljaj sopstvenog “Ja”. Iskustvo imanja prijatelja direktno utiče na razvoj osećaja pripadnosti grupi. Drugarstvo je takođe složen sistem kroz koji deca uče da razumeju sebe, ali i druge ljude. Već u ranoj dobi ona usvajaju pojmove koji označavaju ove odnose, što potvrđuje da je to za njih osnovni oblik društvene povezanosti. Za decu kao društvene aktere drugarstvo nije samo “igra”, već sredstvo uspostavljanja moći. Ona koriste imenovanje nekoga “drugom/drugaricom” ili pretnju prekidom odnosa kako bi regulisala ponašanje vršnjaka i uticala jedni na druge. Shvatanje prijateljstva kod dece se oblikuje kroz konkretna društvena i kulturna iskustva, što sociologiji omogućava da vidimo kako širi društveni kontekst utičče i na decu. Poimanja prijateljstva kod dece i odraslih razlikuju se pre svega u pogledu stabilnosti i funkcije samog odnosa. Odrasli teže idealu trajne stabilnosti, poverenja i uzajamnosti, dok su dečija prijateljstva često nestabilna i podložna brzim prekidima zbog konkretnih, trenutnih situacija. Odrasli znaju da umanjuju značaj dečijih svađa kao neozbiljnih, ali deca kroz te sukobe zapravo uče o moći i regulaciji ponašanja u grupi. Za decu prijateljstvo često služi kao potvrda društvenog statusa. Pitanjem “Da li si mi drug/drugarica?” ona zapravo ispituju sopstvenu prihvaćenost, a ne samo bliskost. Za decu je prijateljstvo razvojni proces koji evoluira od jednostavne razmene i igre u ranom uzrastu do složenije emotivne lojalnosti u kasnijem detinjstvu.