|
Suština sociološkog pristupa detinjstvu ogleda se u radikalnom raskidu sa tradicionalnim, biološkim i razvojnim determinizmom koji dete posmatra isključivo kao „biće u nastajanju” ili pasivan objekt vaspitanja. Umesto toga, ovaj pristup detinjstvo definiše kao društveni konstrukt, odnosno specifičnu strukturalnu i kulturnu komponentu društva koja nije univerzalna ni prirodna, već oblikovana konkretnim istorijskim i socio-kulturnim kontekstom. Prema tome, ključni postulati Sociologije detinjstva jesu sledeći:
1. Detinjstvo kao društveni konstrukt, koje nije niti prirodno, niti univerzalno svojstvo ljudskih grupa, već zavisi od kulture i društva.
2. Poveznao je s drugim društvenim faktorima, poput klase, roda i etniciteta. Zbog toga ne postoji jedno univerzalno detinjstvo, već različiti oblici detinjstva u različitim društvima.
3. Dečiji odnosi i kulture vredni su proučavanja sami po sebi, a ne samo iz perspektive odraslih.
4. Deca kao aktivni akteri, koji učestvuju u oblikovanju sopstvenog života, odnosa s drugima i društva u kojem žive.
5. Etnografija kao posebno važna metoda za proučavanje detinjstva zbog toga što omogućava da se uvaži glas dece i njihova perspektiva.
6. Detinjstvo je povezano s „dvostrukom hermeneutikom”, odnosno proučavanje detinjstva u nauci utiče i na to kako se detinjstvo razume i menja u društvu. |