Klasna analiza kritikuje tezu moderne ideje detinjstva, koja se bazira na detetu kao “projektu” i detecentričnoj porodici. Ova dva pojma su povezana, sa jedne strane dete i detinjstvo shvata se kao “projekat”, faza investiranja porodice i društva u decu, na nivou obrazovanja, vaspitanja i odrastanja, dok sa druge strane, Somervil govori o “detecentričnosti” kao proizvodu moderniacije koja za posledicu ima da se na decu gleda kao na “budućnost društva”. Kritiku ovakog shvatanja daje nam klasna analiza, smatrajući da ovakva slika detinjstva ne predstavlja univerzalnu pojavu, već su “projekat” i detecentričnost karakteristike građanske i srednje klase sa adekvatnom ekonomskom moći. U nižim i siromašnijim slojevima, deca si bila integrisana u radnu i ekonomsku ulogu. Iz čega zaključujemo, da ekonomski uslovi, klasna pripadnost utiču na diverzifikaciju detinjstva i njegovih praksi.