![]() | Re: Otvoren je Forum05 na prezentaciju Dimitrija Tadića Geopolitika emocija u službi emocionalne geografije i meke moći |
Dragi Aleksandre,
Važi!
![]() Poslao sam ti i rad.
Pozdrav,
Dimitrije |
![]() | Re: Otvoren je Forum05 na prezentaciju Dimitrija Tadića Geopolitika emocija u službi emocionalne geografije i meke moći |
Dragi Dimitrije, moram ti priznati da sam sve moguće izvore (kritike) za obe knjige iščitao i izanalizirao. Našao sam čak i neke intervjue koje je Mojsij davao i koji su vrlo zanimljivi. Da bih bio siguran u svaki svoj komentar, pročitao sam još jednom tvoje obrazloženje teme teze i rad na osnovu koga si postavio celu prezentaciju. Pa da krenem... Tvoju prezentaciju sam podelio u pet celina. Prva celina od 5 slajdova je posvećena prvoj knjizi Mojsi-a ’’Geopolitika emocija’’, slajd 6. i 7. ’’Geopolitika televizijskih serija’’, od slajda 8-13. kao problematika istaknuta u obe knjige, sa slajdom 13. konačno iznosiš svoje mišljenje, šta nedostaje kod autora, i slajdovi 14,15, 16. sa zaključcima. Slajd 3. – Ovaj slajd se oslanja na tvoj drugi pasus na prvoj strani rada. Pošto sam iščitao još neke preglede ove knjige, naveo bih sve tipove emocija koje Mojsij spominje da bismo mogli da shvatimo zašto se opredelio za ključne tri emocije. Zašto su one važnije od ‘’gneva, očaja, mržnje, ozlojađenosti, besa, ljubavi, časti, solidarnosti…’’ Slajd 4,5.- Nakon vrlo lepo urađene klasifikacije zemalja prema kulturi straha, poniženja i nade, pa do nijansi i težih slučaja, fali mi neka konstatacija šta sve emocije objedinjuje. Mojsij ističe da su sve emocije usko povezane sa pojmom POVERENJA. Slajd 8. – Nedostaje mi da si nam samo naznačio da li problemskim tačkama objedinjuješ geopolitiku emocija i tv serija. Nastojao sam na svoju ruku da od ovog slajda analiziram tekst kao tvoju objedinjenu kritiku za ’’Geopolitiku emocija ’’ i ’’Geopolitiku TV serija’’, mada slajdom 9. jasno se usreseđuješ na odlomke iz druge knjige. Ne bih se složio da je toliko naklonjen Americi, jer ne treba zaboraviti da je autor vrlo vešt u diplomatiji poniženja : "Osećanje poniženja može da ponekad bude i moćno oružje u diplomatiji, kao što pokazuju brojne epizode u novijoj istoriji Srednjeg istoka. Jedan od načina je da se igra na kartu osećanja krivice drugih naroda koji su učestvovali u ponižavanju vašeg naroda i da se to osećanje koristi za dobijanje ustupaka ili podrške." Francuzi i Amerikanci su vešte diplomate poniženja u igri ustupaka i podrške kolonijalnih stavova. Čak i sam autor smatra da je dvadeseti vek bio ’’američki vek’’ kao vek ’’ideologije’’, što stičem utisak da američko društvo doživljava kao davno svršeno vreme. Bilo bi super da si istakao da 21.vek Mojsij smatra da je ’azijski vek’’ ili ’’vek identiteta’’. Slajd 10. – Slažem se sa tobom ’’Površno i neprikladno predstavljanje Rusije’’. Naišao sam na jednu vrlo zanimljivu studiju u kojoj se Francuska i Rusija izdvajaju kao jedine države na svetu u kojima su dečija prava - ''dečija duša'' postavljena na najviši nivo. Slajd 11. – Ovo su mi ključne teze na ovom slajdu! • Žal za izgubljenim Britanskim carstvom” bila je u srži debate o Bregzitu, upravo u “najstarijoj demokratiji”. Genijalan mi je njegov stav o strahu u Evropi da postane neka vrsta muzeja: "muzeja, veća verzija Venecije, oaza prefinjenog dobrog života i kulture koju ljudi s dinamičnijih kontinenata vole da posećuju ili da tu provode starost, ali da više nije centar stvaralaštva i uticaja na svet." • Da li su aktivnosti američke administracije i njene američke spoljne politike u dužem periodu odraz demokratskih, humanističkih vrednosti i odgovornog ponašanja super-sile? Da li je grubo korišćenje intrumenata tvrde moći u Iraku npr. odraz imperijalnih težnji? Slajd 13. – Tvoja šolja čaja Slajd 14. - Francuski ekonomista Danijel Koen smatra da je postepeno snižavanje nataliteta u južnoj hemisferi direktna posledica popularnosti američkih TV serija, gde su porodice sa dvoje dece postale univerzalni ideal. U prvoj knjizi imaš fenomenalno objašnjenje na ovo poglavlje iz druge knjige. ’’Ako demokratske države gube poverenje u demokratske modele, i ako autokratski režimi uživaju podršku u svojoj antidemokratskoj praksi, spajajući visoki ekonomski rast i političku stabilnost, najveći gubitnik u takvoj evoluciji je upravo Zapad’’. Slajd 15. – ’’Mojsi ukazuje u knjizi na to da igrane TV serije nisu postale samo ekvivalent onoga što su u 19. veku bili feljtoni, odnosno glavna odrednica kulture. Scenaristi TV serija, barem oni najbolji, mogu se porediti s najboljim romansijerima onog vremena – od Balzaka, preko Dikensa, do Flobera.’’ (https://www.ekspres.net/scena/u-svetu-serija-scenaristi-postali-najbolji-analiticari-drustva 25.04.2020.)
Dragi Dimitrije, Ovo su moji komentari na svih 16 slajdova. Prezentacija ti je dobro postavljena (tehničke stvari me ne zanimaju). U pikselima si razvalio! J Uživao sam u kompletnom materijalu, ali samo što sam pre toga morao dobro da se pripremim. Sve mi je bilo jasno i razumljivo, a svestan sam da ti zadatak nije bio nimalo lak, jer su za obe pomenute knjige već dati vrlo ozbiljni pregledi. Stoga sam sve vreme pokušavao da nađem vezu tvoje teme sa prezentovanim sadržajem. Najžalije mi je što nisi izašao iz celog diskursa i izbegao konvencionalnu analizu književnog dela, već da si problematiku iz obe knjige povezao sa svojim temama interesovanja. Upravo si mogao da delove iz obrazloženja teme ubaciš u geopolitiku emocija. Sistem vizuelnih umetnosti u geopolitici emocija. Delovi iz tvog rada : 1. U globalnom sistemu vizuelnih umetnosti izgrađeni su mehanizmi po kojima se dela savremenih umetnika, kao i njihovi autori, postavljaju kao najreprezentativnije odrednice. Zajednički rad kolekcionara, kustosa i istoričara umetnosti, prodavaca i posrednika, kritičara i galerista a uz infrastrukturnu podršku najpre sajmova umetnosti, fondacija i njihovih izlagačkih prostora, aukcijskih kuća, čak i javnih muzeja najrazvijenih zemalja, direktno kreira prestižne pozicije najrelevatnijih umetnika. Samim tim njihove umetničke prakse ocenjuju se kao najavangardnije, te kao najverodostojnija svedočanstva jedne epohe koja zahtevaju muzealizaciju. 2. Nasuprot tome stoji sasvim drugačije ustrojen sistem određivanja vrednosti u savremenoj kulturi i umetnosti, koje podrškom dobijaju ili će u budućnosti dobiti status muzealnog. Tu ulazimo u polje javnih i kulturnih politika u čijem se središtu nalaze pristupi razvoju sistema kulture bazirani na podacima, afirmišući humanističke vrednosti i brigu o značaju kulture u jednom društvu. Na taj način kreiraju se narativi koji promovišu društvenu koheziju, ljudska prava, demokratiju, participativne modele i razvoj publike, blagostanje građana ali i, posebno na evropskom nivou, osećaj zajedništva i solidarnosti. U tako uređenom sistemu i „velike“ i „male“ države imaju jednaku priliku da na osnovu tzv. “principa horizontalne hijerarhije” učestvuju u programu Kreativna Evropa i daju svoj doprinos u pozicioniranju Evrope kao liderskog kontinenta kulture. 3. Najveći konkurent Evrope, pored Sjedinjenih Američkih Država, Narodna Republika Kina, i pored globalnog uspeha na ekonomskom planu, ima problema sa ostvarivanjem prestižne slike o sebi, što je jedan od najvažnijih uslova za postizanje statusa države koja propisuje polje muzealnog. Ti problemi tiču se upravo netransparentnosti i nedemokratičnosti političkog a sasmim tim i kulturnog sistema. U vezi sa tim, ne treba zaboraviti ni da se većina kineske pokretne kulturne baštine nalazi van Kine. Mislim da bi na ovaj način dao jednu originalnu kritiku i jedan sasvim drugačiji pogled na geopolitiku emocija i geopolitiku tv serija preko sistema vizuelnih umetnosti, akvizicija, muzeja, galerija…igre moći u kulturnoj politici...
Toliko od mene, dragi Dmitri. Veliki pozdrav, Aleksandar p.s. posebno u mailu ću ti poslati rad sa nekim dodatnim komentarima ;) evo nekih linkova 1. https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1096976 24.04.2020. 2.https://pescanik.net/geopolitika-emocija/ 24.04.2020. 3.http://clio.rs/GEOPOLITIKA-EMOCIJA_Knjiga_816 25.04.2020. 4.http://www.politika.rs/sr/clanak/327524/Srbi-previse-strahuju-od-velike-Albanije 25.05.2020.
|
![]() | Re: Otvoren je Forum05 na prezentaciju Dimitrija Tadića Geopolitika emocija u službi emocionalne geografije i meke moći |
Dragi Dmitri,
upravo mislim da si trebao da uradiš nešto drugačije i originalnije. Prosto ne mogu da prihvatim činjenicu da si izložio nešto što su pre tebe uradili mnogi na isti način. Trebao si da rizikuješ i eksperimentišeš u datom trenutku. Mojsij nije svetac, niti je njegova teza ep o Gilgamešu.
''on govori o osećanjima koji preovlađuju u različitim društvima ali to nikako ne znači da se muzeji u svom radu ili pri otkupu radova oslanjaju na to i npr. ne kupuju radove umetnika koji nisu iz njihovih država (jer se boje terorizma, migranata ili globalizacije).'' - Da li si 100% siguranu ovo ? Izdvojio sam nešto na tu temu:
1. http://dijaspora.tv/muzej-migracije-u-becu-izlozba/ 27.04.2020.
2. https://www.histoire-immigration.fr/ 27.04.2020.
3. https://www.tenement.org/ 27.04.2020.
Samo ukucaj Immigration Museum i bićeš iznenađen
![]() Poverenje je drugorazrednog značaja? Fantastično zvuči.
Opet se ne slažem da autor govori o sadašnjem trenutku. Knjige su objavljene 2009./2014. godine, to je po meni (davno) prošlo vreme.
''Veza između ovih knjiga i moje teme je jasna jer govore o poziciji moći i u vezi sa tim, autorova teza da SAD svoju kulturu straha koriste za izgradnju pozicije moći je ono što je za mene od najvećeg interesa.'' - Jasno mi je ovo, ali bojim se da će te tvoj ''najveći interes'' odvesti na neki od smerova Fakulteta političkih nauka.
Pozdrav dragi Dmitri,
Aleksandar
|