 | Izbor teme – saveti |
|
Prilikom izbora teme voditi računa o jasnoći, koherentnosti i izvodljivosti teme. Jasnoća se odnosi na formulaciju ideje: temu treba izložii sažeto i precizno tako da je predmet koji se istražuje prepoznatljiv i razumljiv. Kohrentnost se odnosi na vezu između elemenata koji čine temu: ona mora biti logična i dokaziva. Izvodljivost se odnosi na mogućnosti realizacije rada: ideja može biti dobra, ali ako smo ograničeni resursima za istraživanje nećemo doći do rezultata. Ukratko, jasnoća se postiže direktinim odgovorom na pitanje šta se istražuje, koherentnost odgovorom na pitanje šta se obuhvata istraživanjem (gde su okviri istraživanja), a izvodljivost odgovorom na pitanje kako se (na osnovu čega i kojim sredstvima) istražuje. U prilogu je nekoliko saveta, korisnih za početak istraživanja. *** M. Šamić, Kako nastaje naučno djelo, Sarajevo 1980, 12: „… osnovna svojstva nekog naučnoistraživačkog rada mogu se grosso modo svesti na sljedeće tri tačke: 1. Rad mora da polazi od jednog određenog, novog, dotad neistraženog i neriješenog, ili barem djelimično riješenog problema, i da se pomoću njegove temeljne analize (i hipoteza) dolazi do novog rezultata: do novog saznanja, nove norme, novih zakona. Drugim rečima, naučnoistraživački rad treba da bude, u prvom redu, originalan. Ta originalnost može da se manifestuje bilo izborom potpuno novog problema, nove teme, bilo tretiranjem problema već obrađenog, ali čiji način obrade nije zadovoljio ili se nije došlo do potpunog rješenja. U ovom drugom slučaju, prije nego što se izvrši konačan izbor teme, treba dobro razmotriti da li će eventualna istraživanja uroditi stvarnim plodom, novim rezultatima, blagodareći novoj dokumentaciji, novim metodološkim i tehničkim postupcima, novom kritičkom prilaženju problemu i sl. 2. Činjenice i ideje koje se iznose, i na kojima se zasniva naučno istraživački rad, moraju biti pouzdane, pažljivo i u dovoljnom broju prikupljene, kritički razmotrene i provjerene, pravilno analizirane i interpretirane, jednom rečju takve da se na njih čitalac može osloniti, pa da oh i sam može provjeriti (zahvaljujući naučnom aparatu na kome se te činjenice zasnivaju). Pri tome se naročito treba čuvati grešaka koje proizlaze iz raznih apriornih shvatanja i predrasuda, lošeg ili površnog posmatranja, netačnog i brzopletog zaključivanja (na osnovu nedovoljnog broja činjenica), površnog navođenja podataka (po sjećanju i sl.), itd. 3. U radu – saglasno karakteru problemu i istraživanja, kao i izvora informacija – treba da je pripremljena najpodesnija naučna metoda. Naučnom metodom se obično naziva skup raznih postupaka i procesa pomoću kojih se dolazi do naučnih saznanja i istina.“ *** U. Eko, Kako se piše diplomski rad, Beograd 2000, 41-44: „Istraživanje ima naučni karakter ako ispunjava sledeće zahteve: 1) Istražuje se jedan prepoznatljiv predmet, definisan tako da ga i drugi mogu prepoznati. Termin predmet ne odnosi se nužno samo na predmet u fizičkom smislu. I kvadratni koren je jedan predmet iako ga niko nikad nije video. (...) Definisati predmet znači utvrditi uslove pod kojima možemo o njemu govoriti na osnovu nekih pravila koja mi odredimo ili je to već neko učinio рге nas. (...) 2) Istraživanje o nekom predmutu mora saopštiti ono što još niko nije rekao ili da bare kroz drugačiju optiku sagleda ono što je već rečeno. (...) 3) Istraživanje mora koristiti drugima. Koristan je članak koji donosi nova saznanja o ponašanju atoma, kao i onaj koji otkriva do sada neobjavljeno Leopardijevo pismo i iznosi ga u celini. Jedan rad se može smatrati naučnim ako novim tumačenjem dopunjava ono što je već poznato i ako će ga, bar teoretski, uvažavati svi budući radovi na istu temu. (...) 4) Istraživanje treba da pruži elemente za potvrdu ili negaciju iznete pretpostavke, i na osnovu toga ponudi razloge za njen dalji život u javnosti. To je osnovni uslov.“ |