![]() | Re: Otvaramo diskusiju na prezentaciju Zaštita prirodnog nasleđa |
KOMENTAR NA PREZENTACIJU:
Ovrnuću se uskoro i na prethodne dve prezentacije (Aninu i Isidorinu), no da počnem od tebe.
Svaka je prezentacija dvostruki doživljaj, odnosno senzacija - jedna je vizuelna, a druga audio. Teško pratiti prezentaciju samo vizuelno, ali to ograničenje otvara druge mogućnosti - najviše one o kojima smo već polemisali na našim časovima a to je je sistematizacija znanja koje se predstavlja. Dizjan je, kako je neko već rekao, važan, ali samo u službi naglašavanja važnih delova ili povezivanja ili razdvajanja celina. Dugo mi je trebalo da shvatim da je zlatno pravilo svake prezentacije - Less is More. Naravno, to trenutno u našim okolnostima nije moguće, ali je ipak donekle primenjivo.
Da ne dužim sa "savetodavnim uvodom".
Mislim da je tvoja prezentacija, što bi rekla nesnosna braća Englezi, appealing. I da obuhvata sadržinski sve što bi trebalo istaći kada govorimo o prirodnom nasleđu. Dakle, sadržaj je tu, iako možda previše vezan za citate profesora Šole, i iako izvori, koliko vidim, ostaju nenavedeni.
Međutim, sadržaj nije koncipiran da ukaže na problem(e), odnosno tako da problematizuje izvesna (možda ključna) pitanja koja sebi postavljaš "mučeći se" sa doktorskom disertacijom. Nije baš najjasnije zašto referiraš na to što referiraš u određenim delovima i koja je direktna veza sa problemskim pitanjima.
Tako dolazimo do najvažnijeg pitanja - šta je osnovna hipoteza, odnosno highlight prezentacije? To u strukturi prezentacije može biti bilo gde - ako imaš (neke) odgovore onda je opravdano da bude na početku, ako nemaš i završetak prezentacije je dobro mesto da se otvore pitanja. Ali, pitanje "šta je najvažnije u svemu tome?" mora se negde pojaviti.
Kritika tvoje prezentacije odnosi se upravo na to: glavni fokus iz koga se stvari granaju ka nečemu. Ovako sam stekao utisak da si razvijao pomalo senzacionalističku priču koja bi trebalo da nas "zapanji" (kao što to rade muzeji) likovnošću (ako je to prava reč) i pomalo populističkim odnosom prema predmetu istraživanja.
U prilog tome ide i Trivia - rečenica "Tigar u muzeju je tigar u muzeju. Nije tigar!" je čuveni (čak i social network) citat Keneta Hadsona, Šolinog (hm?) mentora i osnivača EMYA i EMF. Ali, bio je poznat i kao anti-muzeolog i u jednom zborniku koji je uredio Stranski napisao je tekst pod naslovom: “Who are the `museologists` and for whose benefit do they exist?”. Bez obzira na vrednost koju mi danas učitavamo u ovaj citat, čovek je snažno zagovarao muzejski rad a ne integrativne koncepte baštinjenja.
Dakle, da rezimiram i kao savet svima ostalima: fokus je ključni momenat prezentacije a on je kako-tako formulisana hipoteza. Sve što joj prethodi ili sledi radi za nju. Hipoteza određuje i sam nsalov prezentacije.
Summa summarum - uopšte nije loše, kako rekoh sadržaj je tu, ali se ne vidi šta tu tebe problemski najviše tangira. Mogu da naslućujem, ali ne želim. To je ipak tvoj svet, hahaha
Na kraju sve pohvale i za tvoj lični rad i ali i za komentare i uključenost u rad drugih!!!
PS: Ako vas zanima linkujem A Tiger in the museum is not a tiger. To su Hudsonova razmišljanja i iskustva iz 80ih savršeno prikladna za našu današnju situaciju lažnog The New Right pokreta! |