Koncept autonomije se kritikuje zato što se često postavlja kao neki ideal ili norma – kao da svi mladi treba da postanu potpuno nezavisni, a pritom se zanemaruje realnost da mnogi i dalje zavise od porodice, i materijalno i emocionalno. Takođe, ta “nezavisnost” nema isto značenje za sve, jer zavisi od društvenog konteksta, posebno od klase i resursa koje porodica ima. Zbog toga se kaže da je taj koncept previše pojednostavljen i nedovoljno povezan sa stvarnim uslovima života mladih. Slično tome, koncept postadolescencije se kritikuje jer predstavlja produženu mladost kao poseban životni period, ali često zanemaruje šire društvene i ekonomske faktore koji do toga dovode. Umesto da se to vidi kao rezultat nesigurnih uslova života, nezaposlenosti i produženog školovanja, fokus se prebacuje na individualni izbor i stil života. Zato neki autori smatraju da je bolji koncept “mlad odrastao”, jer više uzima u obzir strukturalne faktore, a ne samo individualne procese.
Klasni identiteti postoje, ali nisu uvek jasno vidljivi. Često su zamagljeni jer mladi sebe doživljavaju kao individue koje same biraju svoj put, pa manje primećuju uticaj klase. Ipak, klasne razlike se i dalje vide kroz obrazovanje, mogućnosti zapošljavanja i stil života. Oni se najčešće ispoljavaju kroz razlike u motivaciji za školovanje, izborima u slobodnom vremenu, kao i kroz odnose sa vršnjacima. Mladi zapravo prepoznaju klasne razlike kroz svakodnevne stvari – šta neko može da priušti, kako provodi vreme, kakve ambicije ima – i na osnovu toga grade svoj identitet u odnosu na druge. Klasni identitet nije nestao, samo je manje direktan i više se pokazuje kroz simboličke razlike i stil života.
Na rodne identitete mladih u Srbiji utiče više faktora. Pre svega, važan je širi društveni kontekst, posebno patrijarhalni obrasci koji i dalje definišu šta se smatra “poželjnim” za žene i muškarce. Tu su i porodični odnosi i način na koji su mladi socijalizovani, jer se kroz porodicu prenose rodne uloge i očekivanja. Pored toga, značajan je i uticaj socijalističkog nasleđa, koje je uvelo ideju da žene treba da budu obrazovane, zaposlene i finansijski nezavisne. Zato danas postoji neka kombinacija tradicionalnih i modernih vrednosti, što može da stvara i određene tenzije kod mladih u vezi sa tim kako vide sebe i svoju budućnost. Takođe, rodni identitet oblikuje i lično iskustvo – odnosi sa roditeljima, želja da se neko poistoveti sa njima ili da se od njih distancira, kao i klasni položaj porodice. Sve to zajedno utiče na to kako mladi doživljavaju sebe kao žene ili muškarce.