Predmet mog rada bio bi Klasična muzika kao oblik distinktivnog identiteta mladih. Konkretno, kroz dubisnke intervjue mladih koji odlučuju da se bave učenjem sviranja klavira kao hobi želela bih da ispitujem na koji način oni posmatraju svoj hobi - da li u odnosu distinkcije u odnosu na druge ljude ili isključivo kroz sadržaj sopstvenog hobija. Konkretno bih se fokusirala na narativ koji oni grade oko toga oslanjajući se na Burdijeovu teoriju kulturne distinkcije kao teorijskog okvira.
Originalnost moje teme ogleda se kroz specifičnost grupe koju ispitujem - do sada ne postoji, ili postoji vrlo malo socioloških istraživanja koja se bave ovom temom obuhvatajući mlade. Ovo je posebno relevantno jer je tema celoživotnog učenja, kao i usavršavanja u različitim poljima aktuelna relativno od skoro, a privatna praksa držanja časova klavira koja je postala popularna poslednjih godina mi omogućava da direktno razgovaram sa svojim polaznicima iz ugla sociologa - što niko nije imao priliku da uradi pre.
Društvena relevatnost teme ogleda se u tome što mladi kao takvi sopstvenim izborima mogu direktno uticati na budućnost stvaranja realnosti, a svedoci smo visokog porasta muzike koja se direktno vezuje za sticanje zarade kroz promociju devijantnih oblika društvene stvarnosti - kao što je kriminal i upotreba psihaktivnih supstanci. Kroz izučavanje motiva bavljenja klasičnom muzikom kod mladih koji kao takvi jesu ili nisu manjina, ali koji svakako nisu istaknuti u prvi plan, stekao bi se bolji uvid u to na koji način i ova grupacija omladine formira distinkciju kroz svoj stil (i da li je uopšte formira, kao i da li je formira svesno ili nesvesno ukoliko je formira).
Sociološka relevantnost bi se ogledala u proučavanju distinktivnoh obrazaca kod mladih koji dalje mogu usloviti razvoj različitih potkultura.
Smatram da je najrelevatniji pristup za izučavanje moje teme iz korpusa sociologije omladine pristup kulture mladih, odnosno Benetove teorije “novih plemena” gde se akcenat stavlja na mogućnost pripadanja mladih u više različitih grupa, gde njihov stil postaje kanal identifikacije i prihvatanja - ili pak distinkcije?
Jovana Mihailović, SO20/50 |