Strukture i strukturalni konteksti u socijalnoj biografiji predstavljaju širok spektar društvenih, ekonomskih, političkih i kulturnih faktora koji utiču na život pojedinca, na taj način što ga oblikuju u zavisnosti od toga da li su po prirodi omogućavajući ili ograničavajući. Tu spadaju institucije, norme, resursi i druge strukture društva koje oblikuju mogućnosti i ograničenja sa kojima se pojedinac susreće u svom životu. Porodična dinamika, obrazovni sistem i politički kontekst, takođe su bitan deo strukturalnih faktora koji utiču na socijalnu biografiju pojedinca. Na primer, političke i ekonomske situacije u zemlji, kao što su visoka stopa nezaposlenosti ili siromaštvo, mogu ograničiti mogućnosti mladih u obrazovanju ili pri zapošljavanju. Dejstvenost se odnosi na sposobnost pojedinca da svesno deluje i donosi odluke u određenom društvenom kontekstu. To uključuje akcije, izbore, odluke i načine izražavanja koje pojedinac preduzima u određenim situacijama. Na primer, mladi koji se suočavaju sa izazovima nezaposlenosti u svojoj zemlji, mogu preduzeti aktivne korake kako bi poboljšali svoje šanse za zapošljavanje, kao što su sticanje novih veština, umrežavanje sa zaposlenima u kompanijama kroz različite konferencije i sajmove zapošljavanja ili traženje prilika praksu. Međuodnos između struktura i dejstvenosti je ključan u oblikovanju socijalne biografije. Strukturalni konteksti postavljaju okvir unutar kojeg se dejstvenost odvija, određujući dostupne opcije i resurse. Sa druge strane, dejstvenost omogućava pojedincu da reaguje na te strukturne faktore i donese odluke koje odražavaju njihove životne ciljeve i vrednosti. Refleksivnost je ključna u ovom procesu, jer omogućava pojedincima da razumeju dinamiku svog ponašanja, generišući znanje o sebi, drugima i stvarnosti. Primer na kome možemo ispitivati međuodnos strukture i dejstvenosti može biti primer velikog broja najpoznatijih i samim tim, najplaćenijih sportista današnjice. Neretko čujemo priče iz njihovog života koji je bio obeležen napornim radom njihovih roditelja, siromaštvom i finansijskim ograničenjima. Međutim, uprkos ovim ograničenjima, oni su svojim namernim akcijama, preko sporta, uspeli da postanu uspešni i da samim tim prevaziđu strukturalna ograničenja prisutna tokom njihovog odrastanja, tako što su razumeli i prevazišli svoj habitus, koji je, izazvan spoljašnjim uslovima tokom odrastanja, uključivao suprotne uslove. Takođe, možemo navesti i primer studentkinje koja je odrasla u siromaštvu, a koja je svojim napornim radom dobila stipendiju na prestižnom fakultetu u inostranstvu, koji joj je olakšao mogućnost zaposlenja sa visokim primanjima. Iako postoje sličajevi koji su prevazišli ograničenja svog habitusa, tako što su osvestili put ka uspehu uprkos strukturalnim ograničenjima, veliki je broj slučajeva u kojima struktura ograničava dejstvenost, što rezultuje konformizmom i prihvatanjem postojeće situacije kod pojedinaca. Ovaj slučaj možemo uvideti na primeru istraživanja Srbije, što kasnije ima za posledicu „kulturu odlaganja“ i zavisnost od autoriteta. Razmatrajući ove primere, možemo uvideti složenost pomenutog međuodnosa, jer se pokazuje da dejstvenost pojedinca nije uvek dovoljna da prevlada strukturalne prepreke.