1. Biografije su sad detradicionalizovane i bez pristiska i očekivanja normi ili idealnih tipova, mladi imaju slobodu izbora da kreiraju svoje biografije van nekog standardnog toka. To se kritikuje zbog strukturalne slobode odnosno zašto izčezava svaka struktura i to dovodi do različitih šansi i početnih tačaka odnosno normi koje neko može imati. Sve to može dovesti do povećanja nejeddnakosti.
2. Postoje itekako najizraženiji su čak i u okviru jednog habitusa grada ili sela i onda postoje mladi koji su apsolutno deprivirani osnovnih resursa gde su resursi labilni kao u nekim romskim zajednicama i nažalost tu se klasni identitet zasniva i na etničkim diskriminacijama. To se ispoljava na taj način da je sve manji broj dece u školama ili onih koji završavaju osnovno, više i na samom kraju fakultetsko obrazovanje u obrazovnim šansama kod različitih klasnih mogućnosti. Na rodne identitete utiču i godine i inherentnost patrijarhata u samoj tradiciji koja postoji. Ono što je interesantno je lična ženska odgovornost da paralelno bude i vrlo ozbiljna u vezi svoje biografije i da bi donela jednakost u odnose moći u samoj porodici, dok sa druge strane osećaju moralnu, a neke i emocionalnu krivicu ukoliko bi zapostavile tu drugu biološki i društveno određenu ulogu majke i starateljke u domaćinstvu.