Integrativni model koji uzima u obzir kako strukturalne, tako i lične faktore u procesu odrastanja i odvajanja mladih od roditelja ima svoje prednosti i nedostatke. Ovaj pristup omogućava dublje razumevanje kompleksnosti ovog procesa, uzimajući u obzir kako društvene okolnosti, porodične dinamike i individualne karakteristike utiču na psihološku odvojenost mladih od roditelja. Integrativni model omogućava da se sagledaju međusobne interakcije između različitih faktora i njihov uticaj na formiranje identiteta i samostalnosti mladih.
Uključivanje ličnih faktora u sociološka istraživanja je od suštinskog značaja jer omogućava bolje razumevanje individualnih razlika i varijacija u procesu odrastanja. Dok strukturalni faktori pružaju kontekstualni okvir, lični faktori poput emocionalne zrelosti, ličnih vrednosti i stavova, samopouzdanja i socijalnih veština mogu imati značajan uticaj na način na koji mladi doživljavaju proces odvajanja od roditelja i postaju psihološki odvojeni.
U nekim situacijama, individualni faktori mogu nadvladati strukturalne faktore u oblikovanju psihološke separacije mladih. Na primer, mladi sa izraženom emocionalnom zrelošću i visokim nivoom samopouzdanja mogu brže postići psihološku odvojenost od roditelja, čak i u nepovoljnim društvenim ili porodičnim okolnostima. Takođe, mladi sa snažnim ličnim identitetom i jasnim ciljevima mogu aktivno raditi na osamostaljivanju bez obzira na spoljašnje faktore.
Međutim, u mnogim slučajevima strukturalni faktori poput ekonomske stabilnosti, društvenih normi i očekivanja mogu biti dominantni i ograničavajući faktori u procesu odvajanja mladih od roditelja. Na primer, mladi sa ograničenim ekonomskim resursima ili iz tradicionalnih društvenih sredina mogu se suočiti sa većim izazovima u postizanju psihološke odvojenosti, čak i ako poseduju individualne karakteristike koje bi im mogle pomoći u tom procesu.