1. Nekoliko je razloga zašto su koncepti autonomije i postadolescencije bili predmet kritika. Prvenstveno, pojam autonomije odnosno nezavisnosti nije sociološki adekvatno primenjen. Autonomija se sagledava u normativnom smislu, kao jedan obrazac, jedna putanja koju prate svi pojedinci na svom putu prelaska iz detinjstva u odraslost, što u praksi nije slučaj. Uopšte pojam “nezavisnost” u periodu kasne modernosti nije jednoznačan. Uz to, nezavisnost se posmatra iz psihološke perspektive (više kao neka lična zrelost), iako mladi ostaju prilično zavisni (u finansijskom, stambenom smislu) sve duže i duže, što se na neki način zanemaruje; oni sebe percipiraju kao odrasle. Kod pojma “postadolesencije”, glavna kritika usmerena je na naglašavanje individualnih faktora i zanemarivanje strukturalnih (kulturoloških) sa kojima se mladi suočavaju na svom tranzicionom putu. Stoga se korišćenje koncepta mlad- odrastao smatra adekvatnijim, jer bolje objedinjuje obeležja obe strane.
2. Pojam “identiteta” podrazumeva sliku pojedinca koju on ima o sebi, ali i kako ga drugi vide. Kada je reč o različitim klasnim identitetima mladih u Srbiji, mogu se videti razlike u načinima vođenja života mladih. Ove razlike uočljive su gotovo na svim poljima: u sferi obrazovanja, ekonomskom statusu, kulturnoj potrošnji, luksuznoj potrošnji, stilu života, stilu oblačenja, načinu provođenja slobodnog vremena... sva ova obeležja mogu i prave distinkciju na više i niže klase. Faktori koji takođe mogu da utiču na stvaranje klasnih identiteta svakako jesu i socijalizacija i identifikacija na ekonomskoj ravni (u vidu pokušaja nižih klasa da dosegnu stil života viših, iako realno tu ne “pripadaju”). Kod konstruisanja i održavanja rodnih identiteta glavni faktori jesu tradicionalizam, stereotipi o rodnim ulogama (u Srbiji idalje opstaje patrijarhat u izvesnoj meri), međutim usled globalnih trendova, porasta značaja obrazovanja žena i slično- situacija se malo i menja. Mediji i okruženje mogu, takođe, imati značajan uticaj u oblikovanju rodnih identiteta.