1. Kritika koncepta autonomije se pre svega odnosi na segment teorije koji nezavisnost uzima kao normu. Na ovaj način se udaljujemo od realnosti koja je takva da neki mladi tokom celog života ostaju materijalno i emotivno zavisni od svojih roditelja. Takođe, nezavisnost se u teoriji uzima kao univerzalan koncept koji u realnosti zavisi od socijalnog konteksta. Još jedna kritika odnosi se na istraživanja koja upravo ukazuju na to da autonomija u prethodno navedenom kontekstu(materijalnom i emotivnom) gubi prvobitni smisao, već se danas više odnosi na subjektivnu tj. psihološku nezavisnost mladih od roditelja.
Kritika koncepta postadolescencije odnosi se na naglašavanje individualnih faktora, umesto uzimanja u obzir strukturalnih prepreka na koje nailaze mladi u periodu tranzicije.
2. Klasni identiteti kod mladih u Srbiji postoje više kao opažanje svog položaja u odnosu na druge. Rezultat toga jeste zamagljivanje klase u socijalističkom društvu i mogućnosti klasne pokretnosti radi dostupnosti u obrazovanju u globalnoj eri.
Što se tiče rodnih identiteta mladih u Srbiji, na njih utiče patrijarhalna matrica sa normativnim obrascima ponašanja koji se odnose na poželjnu feminizaciju i maskulinizaciju uloga sa jedne strane. Sa druge strane napetost se stvara između prethodno navedenog i subjektiviteta u shvatanju svoje rodne uloge, pogotovo modifikovanjem ženskog rodnog identiteta u socijalizmu koji je ženama omogućio obrazovanje, zaposlenje i finansijsko osamostaljenje.