Kada je reč o Srbiji i porodičnim tranzicijama mladih u ovoj zemlji, bitno je istaći da Srbija pripada modelu južnoevropskih zemalja koji karakteriše kasno napuštanje roditeljskog doma. Prisutan je faktor takozvane kulture odlaganja koja se odnosi na odlaganje završetka procesa školovanja, nalaženja posla, kao i čitavog procesa osamostaljivanja. Veliki broj mladih još uvek živi sa roditeljima, čak i kada su u ranim/srednjim tridesetim budući da ne mogu lako doći do stabilnog zaposlenja. Mladi sa sela su ipak u većini tih koji žive sa roditeljima dok je potpuno samostalan život karakterističan za mlade u urbanim sredinama. Među porodičnim tranzicijama mladih u Srbiji prisutna je izvesna tradicionalnost koja se odnosi po pitanju braka. Iako mladi smatraju kohabitaciju legitimnom vrstom odnosa, brak ipak predstavlja nešto što iziskuje veću odgovornost. Bitno je spomenuti i da mladi u regionu žive sličnim načinom života, izuzev Slovenije gde su prisutni nešto liberalniji stavovi po pitanju roditeljstva ili uopšte porodičnog života bez imanja dece. Mlade porodice sa decom ipak karakteriše ekonomski rizik i nestabilnost zaposlenja dok kod visoko obrazovanih mladih često je prisustvo odlaganja roditeljstva ili ulaženja u brak.