Porodične tranzicije nastaju kao rezultat zajedničkog delovanja nekoliko faktora koji mogu biti strukturalne, društvene ili individualne prirode. Na porodične tranzicije mladih u Srbiji utiču društveno - kulturološki faktori, pre svega činjenica da Srbija pripada južnoevropskom kulturnom modelu koji podrazumeva kasnije porodične i stambene tranzicije, koje se pokreću sa ciljem zasnivanja tzv. "porodice opredeljenja".Porodične tranzicije su značajnije i zastupljenije od obrazovno - radnih tranzicija, što odgovara ideologiji familizma koja je zastupljena na ovom području. Kultura odlaganja (odlaganje završetka školovanja, zapošljavanja, zasnivanja porodice itd.) u saglasju sa nepovoljnim strukturalnim okruženjem (čije su odlike visoka nezaposlenost i velika zavisnost mladih od roditelja), značajno utiču na odložene, ali standardne porodične tranzicije mladih u Srbiji. Važan faktor predstavljaju i individualne preferencije i želja za autonomijom koje variraju kako od osobina pojedinaca, tako i od količine resursa kojom raspolažu roditelji. U zaključku, postoji rascep između normiranja porodičnih tranzicija i njihove prakse, za šta je verovatno glavni "krivac" institucionalno nepodržavajuće okruženje.