Srbija sledi južnoevropski model, gde mladi češće kasnije napuštajua svoj dom, tj. odvajaju se od roditelja, najčešće usled formiranja sopstvene porodice. U Srbiji je trend kasnije formiranje porodice. Može se primetiit sličnost kod svih bivših članica Jugoslavije i generalno zemljama na Balkanu. Razlika se uočava u odnosu na Sloveniju gde su mladi više okrenuti ka vanbračnoj zajednici kao legitimnog oblaka porodice, a ne samo prolazne faze koja ide ka braku. Takođe su u Sloveniji i Bugarskoj takve zajednice češće u odnosu na ostale zemlje iz tog regiona. Ova tranzicija je odložena usled faktora kao što su duža finansijska zavisnost od roditelja, kasnije završavanje obrazovanja i zapošljavanja, ali i jaka međugeneracijska povezanost u porodici. Veliki uticaj ima i nestabilnost tržišta rada i samim tim nemogućnost da se mladi zaposle. Ipak, iako je došlo do odlaganja još uvek se porodica, brak i imanje dece visoko ceni. Drugim rečima i dalje se uočava standardizovana putanja kod mladih iako postoje neke promene kao što je povećanje kohabitacija.