Pristup životnog toka mladih istražuje institucionalne odnose i strukturalne činioce i značenja koje akter dodeljuje istim i kako na osnovu toga donosi odluke u svom životu. U okviru ovog pristupa javlja se pojam životnih putanji, koji opisuje redosled događaja u jednoj životnoj sferi pojedinca. Redosled životnih putanji zavisi od životnih događaja pojedinca koji se odnose na njeno ili njegovo obrazovanje, zaposlenje, stanovanje, zasnivanje porodice i građanski domen. Životni tok pojedinca ustvari prikazuje skup različitih putanji.
Glavne odlike životnih putanji i postajanja roditeljem u Srbiji se, pored kvantitativnim i kvalitativnih razlika koje se odnose etničke i slojne pripadnosti, mogu uočiti i kod diferencirane percepcije o roditeljstvu između polova. To se odlikuje u drugačijim stavovima o roditeljstvu kod devojaka i kod mladića. Tako se kod devojaka u stavovima o roditeljstvu primećuje odraslost i zrelost, dok se kod mladića više javljaju razlozi izbegavanja samoće u sopstvenoj porodici kao motivatori za postajanje roditelja. Takođe, bitan faktor slojne pripadnosti jeste obrazovanje, jer ono ukazuje na druge faktore koji utiču na stavove i tranziciju mladih u roditeljstvo. Tako u Srbiji mladi sa nižim obrazovanjem pre nalaze razlog za postajanje roditeljem u konformiranju očekivanjima okoline i instrumentalnoj motivaciji. Kod mladih koji nemaju decu, pojavljuju se stavovi koji ukazuju na tradicionalno heteronormativna značenja roditeljstva i odnose se na roditeljstvo kao način da se održi nastavak linije srodstva, roditeljstvo kao dokaz zrelosti i odraslosti ili kao svrha postojanja. Drugi motivatori jesu ljubav prema deci ili vezanost za partnera.