U pristupu životnog toka (life-course), životne putanje predstavljaju redosled životnih događaja u jednoj životnoj sferi, a skup različitih putanja (poput obrazovnih, radnih, stambenih, porodičnih) čini životni tok pojedinca. Pretpostavljeno je da je u Srbiji oblikovano tranzicionim poretkom sa specifičnim kulturalnim i strukturalnim obeležjima, da su makrostrukture značajno ograničavajuće, a da institucionalno okruženje nije podržavajuće za tranziciju u roditeljstvo. Prisutne su visoko standardizovane putanje mladih žena i muškaraca u kojima je samostalno domaćinstvo sinhronizovano sa sklapanjem braka, koje uglavnom nakon godinu dana prati dobijanje deteta. Tempo porodične tranzicije u biografiji mlade osobe je obeležen ranijim postajanjem roditelja kod niže obrazovanih ispitanika, a kasnijim kod onih sa višim obrazovanjem. Osnovni obrasci u analizi tranzicije u roditeljstvo jesu standardne i nestandardne putanje. Standardne podrazumevaju klasičan sled ključnih životnih događaja, poput obrazovanja, zaposlenja, braka, zasnivanja porodice i slično, dok su uočena dva tipa nestandardnih putanji. Jedne su linearne kojima nedostaje neki životni događaj, najčešće zaposlenje, a druge su nelinearne putanje, tada životni događaji ne idu regularnim redom, obično podrazumevaju nestabilno zaposlenje i nastavak školovanja nakon zaposlenja.