Picture of Katarina Djuric
Odgovori
by Katarina Djuric - Wednesday, 26 April 2023, 07:14 AM
 

1)Za materinstvo se najčešće vezuju „pozitivni“ narativi u kojima se prepoznaje refleksija dominantnog diskursa u opisu vlastitog doživljaja ovog perioda života. Najčešće se koriste izrazi “prelepo”, “presrećno”, “nešto najlepše”. Ovo može biti i posledica konstantnog pritiska okoline (sredine), pa čak i nama bliskih ljudi, jer je (na našim područjima) i dalje važna reproduktivna uloga (kada je u pitanju žena). Ukoliko se ne ostvari kao majka, žena se suočava sa različitih predrasudama i kritikama. Dalje, postoje i nesaglasnosti između optimističnog diskursa koji dominira i koji je očekivan, i objektivne situacije i ličnog iskustva koji ga prekrivaju. Takođe, tokom istraživanja određen broj majki pokazuje i negativnu konotaciju kada se radi o preuzimanju novih obaveza, ali i tokom preuzimanja i prilagođavanja na novu (majčinsku) ulogu. Ne čudi što je kod većine ispitanica prisutna velika psihička ranjivost i nesigurnost u sam identitet koji treba da ostvare, imajući u vidu da se stalno susreću sa različitim medicinskim, naturalističkim i laičkim diskursima, koji promovišu (i potenciraju) moralnost „dobrog majčinstva“.

2) S obzirom na to da je za ovu praksu karakteristična etika brige (u okviru koje se majka stopostotno podređuje detetu i njegovim potrebama, te ima sve manje vremena za sebe i svoje potrebe), smatram da ovaj period života žena (majki) karakteriše velika psihička ranjivost, kao i sama nesigurnost koja se javlja prilikom preuzimanja majčinskog identiteta. Zapravo, smatram da se ta nesigurnost odnosi i na samo definišanje ove uloge (majčinski identitet), jer su danas zastupljena različita mišljenja o tome šta to majku čini dobrom majkom (pa i ženom na kraju krajeva). S tim u vezi, većina majki ovladavanje majčinstvom opisuje kao „navikavanje“, što predstavlja ogroman problem, jer se na taj način održava tradicionalistički model partnerskog života (i same podele poslova i obaveza); ne posvećuje se dovoljna pažnja dodatnoj edukaciji roditelja (naročito očeva koji svojim ženama pomažu „po potrebi“), te i same mere podrške ostaju prilično neadekvatne i ograničavajuće za većinu majki. Još jedno obeležje ove prakse jeste i pomoć – pomoć od drugih žena – koja majkama stoji na raspolaganju. To su uglavnom ekspresivne mreže tradicionalno-modernog tipa, gde se veliki akcenat stavlja i na pomoć žena iz najbliže okoline (pored onih koje se nalaze u domaćinstvu). Na kraju, ali ne i najmanje važno, jeste nedostatak potrebnih informacija nakon porođaja ali i tokom same tranzicije u roditeljstvo. Majke (žene) često navode da se osećaj gubljenja kontrole, i neidentifikovanja sa novom ulogom, kao i strah i osećaj krivice zbog “lošeg majčinstva”, posebno izražava u kontaktu sa dominantnim medicinskim diskursom stručnjaka.