Picture of Aleksandra Krlović
Odgovor
by Aleksandra Krlović - Wednesday, 26 April 2023, 06:45 AM
 
Istraživanja koja govore o prelasku u roditeljstvo primećujemo da su pod snažnim uticajem moralnosti "dobrog materinstva" i u funkciji njegovog prikazivanja. Prisutan je jako veliki strah od dobijanje etikete "loše majke" i on predstavlja glavnu prepreku u dobijanju individualizovanih i subjektivnih doživljaja majčinstva. Etika brige jeste centralna tema prikazivanja ženskih porodičnih praksi, u samom centru se nalazi posvećenost potrebama deteta. Osnovni i najučestaliji obrazac podrške se zasniva na ženskim mrežama podrške i solidarnosti, to su pre svega obrasci intergeneracijske ženske solidarnosti. Kod nas je specifično da obrasci uključuju pored matrilinearnih (majka/sestra – ćerka) i patrlinearne (svekrva/zaova – snaja) odnose podrške i pomoći, upravo zbog velikog prisustva patrilokalnosti. Jedan od razloga prezivijanja tih zrtvujucih normativa je popularno-tradicionalnog diskursa materinstva, gde starije generacije Zena prenose svoja iskustva majkama. U određenim kolicinama je ovo zdravo i edukativno, ali vremena se menjaju i sve napreduje, tako da ovo ne treba biti nametnuto kao neka zapovest. U savremenom kontekstu, konstrukt intenzivnog materinstva se u praksi ispoljava kao pokušaj mladih žena da ispune višestruke zahteve (i vlastite aspiracije) – za poslom, karijerom, finansijskom nazavisnošću i intenzivnom praksom majčinstva. I za ovaj poduhvat često kažemo da je nemoguć. Da li će majka svoje rano majčinstvo prikazati u pozitivnoj konotaciji zavisi manje od objektivnih okolnosti, a više od njenih očekivanja i zadovoljstva podrškom. Savremeni-postmoderni tip podrške su imale samo dve visokobrazovane majke u čijim se porodicama neguje praksa recipročnog roditeljstva. Opravdanje “neuključenosti” očeva takođe dolazi iz normative “dobrog materinstva”, koje uključuje odgovornost za “dobro očinstvo”. Narativi o formiranju majčinskog identiteta govore o nesigurnosti i strahu – osećaj gubljenja kontrole, i neidentifikovanja sa novom ulogom, strah i osećaj krivice zbog “lošeg majčinstva” koje se posebno izražava u kontaktu sa dominantnim medicinskim diskursom stručnjaka.