Koji se konstrukti materinstva i dominantni diskursi mogu prepoznati kroz iskustva majki u Srbiji?
Kada pričamo o majčinstvu , pričamo o svim ulogama i očekivanjima koje mi tj. društvo ima od žene koja postaje majka iliti rađa dete. Kada pročitamo komentare i mišljenja žena koje imamju decu o tome kako su doživele trudnoču, porođaj, rano doba roditeljstva i celokupno iskustvo majčinstva uglavnom viđamo pozitivne komentare. Sve ono što se smatra loše ili stresno u nekom se obliku idealizuje ili glorifikuje kao neophodna žrtva koja na kraju dovodi do tog najlepšeg osećaja „biti majka“. I opet odakle potreba da se takva stvar stalno potencira. Kako se u našem društvu smatra da je žena kompletno ispunjena tek kada se ostvari kao majka nije nam teško da ovo gore navedeno razumemo. Ako je majčinstvo nužno i potrebno za ostvarenje svake žene, moramo ga bojiti u razne boje i iz njega izvlačiti samo ono najbolje, iako to jako često nije slučaj. Takodje na sve ovo možemo i nadovezati temu intenzivnog roditeljstva kao i veličanje uloga „požrtvovane i posvećene“ majke, koja je sve u životu dala za svoju decu. Zanimlkivo je da se jako često sa majčinstvom povezuje i odnos žene prema muškarcu i njena uloga u njegovoj zaštiti i očuvanju njegovog položaja, što je donekle apsurno jer definiše majku i kao suprugu, što nema veze sa samim nazivom ove uloge. Loša majka biće i ona koja je loša supruga i obrnuto, a takva je svaka koja detetu ne uspe da obezbedi savršene uslovbe za život.
Koja su po vama ključna obeležja praksi rane faze majčinstva u Srbiji?
Ključno obeležje svakako je kompletna pažnja usmerena na dete. Vidimo li da se žena koja se skoro porodila bavi još nečim syem detetom, komentari će samo biti loši. Zašto? Dobra majka je samo ona koja će se svim svojim mogućnostima truditi da obezbedi detetu sve najbolje, dok se zanemarivanje sebe u toj sutaciji smatra normalnim pa čak I poželjnim, činom komplenog žrtvovanja majke za svoje dete. Takvo zanemarivanje sebe I nekih problema, kasnije može da dovede do problema druge vrste na šta se stalno žmuri, mada se o mentalnom zdravlju majki, na sreću, sve češće priča, a postporodjajna depresija više nije samo “bolest” razmaženih žena.