Koji se konstrukti materinstva i dominantni diskursi mogu prepoznati kroz iskustva majki u Srbiji?
Kao centralna tema ženskih porodičnih praksi pojavljuje se etika brige tj. posvećenost potrebama deteta. Posebno je uočljiva polarizacija između “dobrog majčinstva” i “lošeg majčinstva” što je uočljivo u cenzurisanju svih negativnih iskustava, a naglašavanju sociokulturnih ideala materinstva.
Koja su po vama ključna obeležja praksi rane faze majčinstva u Srbiji?
U Srbiji, majčinstvo se predstavlja kao vrhunac ženinog samoispunjenja. Prema verovanju, ukoliko se majka ne posveti detetu u potpunosti to će se negativno odraziti na njegov psihofizički razvoj. Pritom, dok je majka ta koja svoje vreme i emocije treba da posveti detetu, ona nema nikakvu pomoć. Ovde dolazimo i do fenomena “odsutnog oca” koji nema gotovo nikakvu obavezu prema detetu osim da materijalno zbrine porodicu. Glavnu ulogu ovde “igra” ženska solidarnost odnosno, žena najveću dozu podrške dobija od drugih žena – majke, svekrve, prijateljica.