Najpre treba spomenuti da postoje različiti diskursi, a to su medicinski, naturalistički i laički (tradicionalni) i svi oni definišu moralanost "dobrog majčinstva".
Kod majki je prisutan snažan strah za dobijanje etikete "loše majke" i taj strah predstavlja glavnu prepreku u dobijanju subjektivnih doživljaja majčinstva.
Narativi o porođaju i ranom roditeljstvu često imaju pozitivan pristup. U ovom istraživanju jedan broj majki ovaj period života percipira kao nešto najlepse -"prelepo", "divan osećaj ", "najlepši period života" i sl. Kod nekih ispitanica je prisutna nasaglasnost između optimističnog diskursa koji dominira i koji je očekivan od strane društva, i ličnog iskustva majki. Jedan broj majki je pokazao negativnu konotaciju u trenucima kada su govorile o iskustvima porođaja ali i o zbunjenosti koja je vezana za prihvatanje novog identiteta.
Kroz intervju sa ispitanicama prisutno je nezadovoljstvo koje je najčešće bilo povezano sa odsustvom očeva ili njihovim nedovoljnim učestvovanjem u praksi roditeljstva, a pored toga i nezadovoljstvo koje se tiče institucionalnih vidova prodrške. U ovom istraživanju svega dve ispitanice su imale pozitivno iskustvo koje se tiče medicinske i savetodavne pomoći.
Ključna obeležja prakse zavise od mnogo faktora ali i od očekivanja majki. Najveći broj ispitanica živi u patrilokalnom domaćinstvu, potom u samostalnom a jedna ispitanica živi u matrilokalnom domaćinstvu. To u velikoj meri određuje koje vidove podrške majka ima ili nema. Osnovni i najučestaliji obrazac podrške se zasniva na ženskim mrežama podrške i solidarnosti, a to su pre svega obrasci intergeneracijske ženske solidarnosti. Kao još jedno ključno obeležje jeste, već pomenuti, nedostatak institucionalne podrške.