Picture of Emilija Janjic
odgovor
by Emilija Janjic - Tuesday, 25 April 2023, 07:49 PM
 
1. Kada je reč o majčinstvu, često je ono povezano sa pitanjem: Šta znači biti dobra majka? U Srbiji, kao i u drugim tradicionalističkim i patrijarhalnim društvima, prisutan je tradicionalni oblik majčinstva. On podrazumva intenzivni oblik majčinstva u kome je majka prisutna kroz ceo život deteta, ona je odgovona za njega, ona za njega treba da se žrtvuje i uloga majke je njena najbitnija uloga. Samim tim, žena je jedino vredna ukoliko je majka. Žena ne dobija dete, već se ona ostvaruje kao majka, što je vrlo ideološki obojeno. Ostvarivanjem kao majka se upućuje na to da žena nije ispunjena sve do trenutka dok ne postane majka. Sve što žena radi čini se nevažnim u odnosu na njen čin postajanja majkom. Takođe, u Srbiji se ceni majka koja se žrtvuje za svoje dete, ona koja se po svaku cenu bori i radi u korist svog deteta. Retko možemo da čujemo negativna iskustva vezana za majčinstvo. Čini se da se ignorišu delovi u kojima je majkama teško, u kojima se ne tako mali broj žena bori sa psotporođajnom depresijom, u kojima ne tako mali broj žena mora da napisti posao i da postane zavistan od parnera ili nekog drugog. Majčinstvo se u Srbiji predstavlja kao idealni period ženinom ostvarenja i samoispunjenja. Sveprisutan je strah da budu okarakterisane kao "loše majke", pa čak i pristaju na različite kompromise, počev od toga da se trude da ne opterećuju umorne muževe koji dolaze sa posla, pa do toga da prvo govore kako im je bilo teško, što zbog fizičkih tegoba koje su imale one ili dete, a potom da im je bilo sasvim dobro i lepo snalaženje u toj ulozi. Neke su otvoreno govorile da nisu na to bile spremne, da su na dete gledale kao na neko čudno biće, a neke su se brzo navikle, ističući da im je doživljaj roditeljstva bio prelep. Važna im je bila podrška bliskih ljudi, uglavnom partnera ili roditelja, kao i generalno šire mreže žena u njihovom životu. Vidna je frustracija kada je u pitanju medicinska pomoć, koje je bilo jako malo, ili je nosila diskriminatorsku crtu, kao što je to bio slučaj kod jedne Romkinje.Takođe i sama trudnoća je vrlo retko negativno opisana. Iako smos svesni da postoji jako veliki broj žena koje imaju negativno iskustvo vezano za trudnoću i porođaj, čini se da te priče nisu važne i da je akcenat stavljen na deo u kome se u trudnoći žena prolepšala, ona je procvetala i njena koža blista. Što se podrške koju žena dobija kada je reč o materinstvu tiče, osnovni i najučestaliji obrazac podrške se zasniva na ženskim mrežama podrške i solidarnosti, to su pre svega obrasci intergeneracijske ženske solidarnosti. Kod nas je specifično da obrasci uključuju pored matrilinearnih (majka/sestra – ćerka) i patrlinearne (svekrva/zaova – snaja) odnose podrške i pomoći, upravo zbog velikog prisustva patrilokalnosti.
2. Suština je u tome da mora da se radi o punoj posvećenosti detetu. U suprotnom, prema verovanju ali i naučenim praksama, detetu će nešto da fali, a to će se dalje odraziti na njegov psihofizički razvoj. Kada je reč o ranom majčinstvu, celokupne aktivnosti koje žena u tom periodu vrši svodi se na brigu i njegovo podizanje. Žena mora da bude stalno uz dete, čak i kada dete spava. Majka je ta koja treba da ustaje ukoliko se dete u toku noći probudi, ona je ta koja obavlja i sve druge aktivnosti i obaveze vezane za dete. Problem j u tome što majke često nemaju adekvatnu pomoć. Već smo pričali da je prisutno odsustvo oca. Odnosno, otac je firura koja nema iste obaveze prema detetu kao majka. Neke ispitanice su istakle da one same ne žele da opterećuju muža koji je umoran od posla kako bi im pomogao nešto u vezi sa detetom. Većina podrške se dobija ženskom solidarnošću – od majke, svekrve, prijateljica, dok suprug/partner jeste pomažući akter u toj fazi.