1. Intezivno majčinstvo sav teret roditeljskih praksi stavlja na pleća žena, očekujući od njih da se potpuno posvete detetu i detetovim potrebama. Takva očekivanja stavljaju lične potrebe majki po strani, nametajući ideal „dobre majke“ koja je posvećena pre svega detetu. Uloga oca se svodi na hranioca, njegova uloga je marginalizovana i ona se zasniva na stvaranju uslova za odgajanje deteta i mogućnost povlačenja majki sa tržišta rada kako bi prioritet bila briga o detetu. Neuspeh roditeljstva (društvo nameće prakse „dobrog“ i „lošeg“ roditeljstva) odnosi se na neuspeh majki da ispune potrebna očekivanja, neuspeh se na taj način posmatra kao posledica njenih loših i individualnih izbora.
2. Posle Drugog svetskog rata, žene masovno iz privatne sfere svojih domova izlaze u javnu, kroz sam izlazak i aktivno učešće na tržištu rada. Ekonomska nezavisnost žena direktno je imala uticaja na emancipaciju. U širem društvu dolazi do širenja moralne panike i u javnosti počinje da dominiraju narativi koji pokušavaju da naturalizuju odnos majke sa detetom, smatrajući da je taj odnos važan i ključan za psihofizički razvoj deteta ("diskurs o dojenju"). Normativ intezivnog majčinstva sa sobom povlači osećaj krivice i strah od etikete „loše majke“, oba utiču na usporavanje emancipacije i održavanje normativa važnosti majke za razvoj deteta (zadržavanje žene u okviru privatne sfere).
3. Vraćanje žena u okvire privatne sfere i dalje je prisutno, i mnogim savremenim politikama i dalje aktuelna tema. Savremeni narativi i dalje su pod uticajem familizma i kvazi-medicinskim zaključcima da je majka (žena) zbog svojih bioloških karakteristika potrebnija i važnija za psihofizički razvoj deteta. Modifikovanu ulogu oca pored finansijske, sada čini i emocionalna podrška majkama, ali njihova uloga i dalje ostaje marginalizovana i opravdana. Neuključenost očeva opravdava se time što oni omogućavaju siguran prostor za razvoj deteta. Podela na muške i ženske sfere, i dalje je aktuelna, žene su pod društvenim pritiskom ili tzv. „biološkim satom“, kapitalizmu odgovara da ženski rad unutar domaćinsta i briga o deci ostane zanemaren i nevrednovan rad, i na taj način omogućava reprodukciju samog sistema.