Picture of Bojana Milošević
odgovor 1
by Bojana Milošević - Wednesday, 19 April 2023, 07:42 AM
 

Rano roditeljstvo predstavlja značajan društeni fenomen s obzirom na to da je blisko povezan sa velikim brojem društvenih izazova. Sam proces tranzicije u roditeljstvo vrlo je izazovan pogotovo u sferi sticanja zaposlenja. Kada dođe do toga da žena i muškarac postanu roditelji na videlo izlaze značajne rodne i klasne razlike. Kada se govori o klasnim odnosno slojnim razlikama aspekat koji se pokazao kao najznačajniji jeste obrazovanje, s obzirom na to da su istraživanja pokazala da je upravo ono faktor koji pokazuje klasnu diferencira mlade (u odnosu na društveni položaj, resurse, norme, percepcije, aspiracije, planove, strategije i delanje). Poznato je da tradicija nalaže da mladi treba da preuzmu roditeljske uloge u ranoj mladosti, što mladi koji imaju niži obrazovni stepen u većini slučajeva poštuju. Mlade žene koje slede ovu tradiciju često postaju majke dok su još u procesu školovanja, što im dosta otežava dalje školovanje, pa je učestala praksa da ga napuštaju. Ovo ih stavlja u rizičan položaj, jer im otežava sticanje ekonomske nezavisnosti. One se onda većim delom okreću isključivo ka domaćinstvu i porodici. Muškarci koji prate tradiocionalni obrazac tranzicije u roditeljstvo ne susreću se sa problemom nemogućnosti završetka školovanja kao žene, već posle završetka školovanja traže i nalaze zaposlenje. Samim tim oni preuzimaju tradicionalnu ulogu hranioca porodice. Oni su većim delom zadovoljni ovakvom podelom, dok žene usled preopterećenosti domaćim radom izražavaju nezadovoljstvo, ali zbog duboko ukorenjenih patrijahalnih vrednosti, one to rade samo imlicitno. S obzirom na to da ovakve porodice imaju samo jednog zaposlenog člana koji obavlja posao koji često nije stabilan i dobro plaćen, jasno je da se ovakvi roditelji sureću sa mnogim problemima koji prate njihovu klasnu deprivilegovanost.

Kao što je već naznačeno ovakva situacija vezuje se za tradicionalan obrazac tranzicije u roditeljstvo, a njeni obrisi karakterišu i prelazni.

Više simetrični i recipročni obrasci tranzicije u roditeljstvo vezuju se za parove se višim obrazovnim nivom, koji u većini slučajeva zauzimaju bolje klasne pozicije. Pred njima su drugačiji izazovi, na prvom mestu jeste nepostojanje mogućnosti da se usklade roditeljstvo, rad i školovanje. Iz tog razloga se oni većinom posle završenog obrazovanja zapošljavaju, pa ulaze u brak i tek onda postaju roditelji. Na osnovu ovoga može se reći da su njihve životne putanje standardizovane, ali naravno ovo ne važi za sve. Nestandardne životne putanje većinom se vezuju za žene, koje zbog nemogućnosti usklađivanja roditeljske uloge, zaposlenja i obrazovanja, biraju da se posvete samo roditeljskoj ulozi. Ipak u porodicama viših slojeva zastupljeni su egalitarniji stavovi i veća podrška ženama pri usklađivanju zaposlenja i porodičnog života.

Iako sam ovde istakla obrazovanje kao značajnu odrednicu klasnog položaja mladih, treba naglasiti da je nivo obrazovanja mladih značajno uslovljem resursima njihove porodice. Oni su vrlo značajni i pri tranziciji u roditeljstvo. Oslanjanje na roditeljske resurse u našoj zemlji se dobrim delom i podrazumeva, s obzirom na vrednosni sistem koji je karakteriše kao južnoevropsku zemlju. Sa nedostatkom institucijalne podrške, roditeljska podrška vrlo je značajna tokom perioda ranog roditeljstva (često i kansije) za usklađivanje obrazovanja, rada i roditeljstva.