Nekoliko stvari je karakterisično za tranziciju u roditeljstvo u Srbiji: nerazvijeno tržište rada, nezaposlenost nakon završetka školovanja, zavisnost od resursa porodice porekla i neadekvatan sistem socijalne zaštite. Klasne razlike koje se ispoljavaju u ranom roditeljstvu se mogu posmatrati recimo kroz stepen obrazovanja. Za mlade nižeg obrazovanja je karakterističan tradicionalan obrazac zasnivanja porodice, što znači da oni uglavnom postaju roditelji odmah nakon završetka obrazovanja. Međutim, za mlade sa višim nivoom obrazovanja su karakteristične standardizovane putanje koje podrazumevaju: obrazovanje-zaposlenje-brak-zasnivanje porodice. To je tako jer u Srbiji nema institucija koje bi omogućile usklađivanje obrazovanja, roditeljstva i posla. Naravno, mogu se javiti i nestandardne životne putanje koje su više karakteristične za žene. Tu dolazimo i do rodnih razlika. Kod nas je izražena rodna asimetričnost koja podrazumeva da je ,,glavni" negovatelj deteta majka, dok su očevi zaduženi za ,,zabavu" deteta. Među mladim roditeljima je prisutan i obrazac žrtvovanja za dete koji se pretežno vidi u etici majčinske brige, gde se smatra da majci ništa ne treba da bude teško, te se uvek mora žrtvovati za svoje dete. Pored toga, važno je pomenuti i različito poimanje braka i roditeljstva kod muškaraca i žena. Žene su nezadovoljnije partnerskim odnosom i češće primećuju gubitak bliskosti, što je i razumljivo s obzirom na to da su više angažovane oko domaćinstva, za razliku od muškaraca koji su pretežno oslobođeni većine kućnih poslova i brige o deci. |