Problem Strategije za podsticanje rađanja:
-strategija je prevashodno pisana za potrebe srednje klase (ideal je nuklearna porodica )
- novčani podsticaji u vidu roditeljskog dodatka su ograničeni na četvoro dece
- ne bavi se sistemskom analizom i unapređenjem sistema porodičnih transfera
- ne uzima u obzir da su porodice sa decom u većem riziku od siromaštva (deca u Srbiji su izložena nadprosečnom riziku od siromaštva)
- ne razmatra poreske olakšice za izdržavana lica, osim za obveznike godišnjeg poreza na dohodak što je 1-2% najbogatijih građana
- ne spominje najugroženije kategorije stanovništva kao što je romsko stanovništvo (pothranjenost dece, zaostajanje u rastu, ne pokrivenost vakcinama…)
Kako bi trebalo da izgleda adekvatna politika podrške ranom roditeljstvu:
Krucijalno jeste to da se resursi sa kojima se raspolaže moraju biti usmereni na kvalitet života dece i smanjenje njihovog siromaštva. Te stoga novčani podsticaji bi trebalo da daju tako da garantuju minimalan životni standard svim porodicama (ne samo onima u kojima je žena pre porođaja bila u formalnom radnom odnosu) u prvih dvanaest meseci nakon rođenja deteta. Takođe, ove nadoknade ne smeju da destimulišu uključivanje žena na tržište rada, s obzorom da je Srbija tradicionalna država i žena je ta koja najčešće preuzima brigu i negu deci. U vezi sa tim bilo bi poželjno kreirati podsticaje za očeve kako bi oni preuzimali brigu i negu o deci.