Kao jedan od obeležja odraslosti percipira se postajanje roditeljem. U Srbiji, tranziciju u roditeljstvo karakterišu određena ograničenja a najznačajnije jeste visoka nezaposlenost i fleksibilizacija tržišta rada.
Kada govorimo o klasnim razlikama, jedan od pokazatelja može biti stepen obrazovanja. Mladi nižeg obrazovanja postaju roditelji neposredno nakon završetka školovanja i uglavnom slede tradicionalni obrazac zasnivanja porodice. Žene sa nižim stepenom obrazovanja ranije postaju majke što samim tim dovodi do ranijeg napuštanja školovanja, manje ekonomske zavisnosti i dolazi do prihvatanja dominantnog familističkog modela. A što se tiče muškaraca (očeva), oni su pretežno hranioci porodice. Sa druge strane, kada su u pitanju mladi sa višim nivoom obrazovanja, ne postoje intitucionalne mogućnosti usklađivanja školovanja, roditeljstva i rada tako da su kod njih najviše zastupljenje standardizovane putanje. Međutim, kod žena sa višim novoom obrazovanja, mogu se javiti i nestandardizovane životne putanje usled preuzimanja roditeljske uloge. Istraživanja nam takođe pokazuju, da je viša slojna pozicija mladih roditelja povezana sa većim stepenom egalitarnosti u partnerskom odnosu.
Što se tiče rodnih razlika, izražena je rodna asimetričnost, što podrazumeva da je glavni negovatelj majka, dok su očevi uglavnom uključeni u zabavne aktivnosti deteta. Očinstvno za muškarce podrazumeva etiku obezbeđivanja i mogućnost ličnog razvoja i rasta, a dobro materinstvo etiku majčinske brige za decu, koja se smatra i osnovom njenog identiteta. Takođe postoji i razlika kada je u pitanju (ne)zadovoljstvo odnosnom između muškaraca i žena. Žena (majke) češće primećuju gubitak bliskosti koji može da nastane nakon dobijanja deteta, one su kritičnije od očeva i pre razdvajaju partnerstvo od roditeljstva. Dok su muškarci (očevi) generalno zadovoljniji odnosom jer su samostalniji u odnosu na žene. Velikim delom su oslobođeni većine kućnih poslova i staranja o deci čime se i objašnjava veće zadovoljstvo partnerskim odnosom.
Postoje 4 različita obrasca biografija tokom tranzicije u roditeljstvo: pretežno tradicionalni, prelazni, više simetrični i recipročni obrasci. Prvi karakteriše jasna podela segregisanih sfera i uloga, parovi uglavnom žive u patrilokalnim dimaćinstvima gde se raspodela poslova odvija po principu ženske solidarnosti, roditeljske prakse su izrazito rodno asimetrične i roditelje odlikuje niži stepen obrazovanja kao i ranija tranzicija u roditeljstvo.
Prelazni obrazac karakteriše zaposlenje oba roditelja (ali nesigurna), izražena neformalna podrška roditeljstvu, podela rada je i dalje tradicionalna i asimetrična, zastupljeni su različiti stepeni obrazovanja.
Simetični obrazac karakteriše modifikovani model hranioca, učešće oca je veće kada su u pitanju domaći poslovi, prakse roditeljstva simetričnije i roditelje karakteriše viši nivo obrazovanja.
Najzad, kod recipročnog obrasca zastupljenje su i standardne i nestandardne lineralne biografije, dolazi do individualizacije porodičnih praksi, parovi pretežno žive u samostalnim domaćinstvima i roditeljske prakse su recipročne.