U savremenom društvu intimnost se smatra za jednu od bitnijih dimenzija sopstva i relacionih sadržaja. Gidens je opisao post-tradicionalno društvo kao društvo u kome se muškarci i žene oslobađaju uloga i ograničenja koja su uslovljena tradicionalnim društvenim odnosima. Gidens smatra da ljudi sve više traže intima povezivanja sa drugima koja se održavaju na osnovama zajedničkog znanja i razumevanja. Gidens uvodi koncept čiste veze, koji prikazuje nove idealane tipove partnerskih odnosa i intimnosti. Čiste veze su one veze koje su pročišćene od sputanosti tradicije, nužnosti i obaveza, zasnovane na ispunjenu ličnih potreba. Čista veza traje sve dok svaka strana nastavlja da od nje dobija dovoljno ličnog zadovoljstva.
Ukoliko kao primer uzmemo Srbiju, koncept čiste veze nije dominantan a kao razlog tome može se istaći blokirana transformacija, a pored toga usporena modenrizacija braka i porodice. Sociološka istraživanja iz 2002, 2004. i 2006. godine su upravo ukazala na to. Usled nepovoljne situacije 90-ih, i tereta koji su nametani pojedincima spolja, porodica je prisilno ojačana. Porodica postaje centar psihološke i emocionalne podrške. Kohabitacije u Srbiji nemaju trajniji karakter već teže da prerastu u brakove. Takođe, ne može se reći da postoje porodice bliske pojmu izbornih afiniteta, ali to ne znači da ga u budućnosti neće biti. Prakse intimnosti se odnose na postupke koji omogućavaju, stvaraju i održavaju subjektivni osećaj bliskosti i usklađenosti.
Da bi prakse intimnosti bilo moguće istraživati, neophodno je ispitati koje su prakse prisutne i zastupljene u odnosima, kao druge faktore povezane sa ovim praksama.