“Zaglavljenost” između tradicionalizma i individualizma je potvrdila sprovedena analiza elemenata intimnosti u braku u Srbiji. U ispitivanju intimnosti, proučavane su sledeće dimanzije: seksualnost, interakcije, autoritet i domaći rad. Na osnovu stavova ispitanika utvrđeno je da ima elemenata otklona patrijarhalizma, ali i opstajanje neverovatno retrogradnih vrednosti (dete treba da bude u potpunoj porodici, porodilčna sloga treba da bude iznad pojednica i sl.). Značajno je da među ispitivanim grupama porodica, mlaađih i starijih, nema suštinskih razlika u njihovoj praksi i životnoj filozofiji. Uzrok tome što nema bitnijih generacijskih pomaka u bračnim odnosima je što su porodice u Srbiji “pritisnute” ekonomskim tj. strukturalnim ograničenjima, i nemaju prostora da “rade na sebi”. Stoga, kao posledicu imamo odloženu transformaciju braka od institucije ka individualizovanom odnosu partnerstva, kao i to da su brak i porodica prinudno ojačani i konzervirani kao utočište.
Gidens navodi da ne postoji važnija promena od one koja se tiče našeg intimnog života tj. promena u seksualnosti, emocionalnim vezama, u braku ili u porodici. Njegov pojam „čistih veza” do kojih dolazi transformacijom ličnih odnosa u pravcu samorealizacije sopstva kroz intimnost, teško da se može primeniti na transformaciju intimnosti partnerskih odnosa u Srbiji. Čisti odnos je tako demokratski dijalog jednakih u kome nema porstora za igre moći, nametanje tuđe volje i kontrolu, bez obzira na starost, pol, porodični položaj I socijalne odlike. Međutim, činjenica je da se veliki deo partnerskih odnosa ipak zasniva na dominaciji jedne osobe nad drugom. Moć najbolje vidimo u donošenju svakodnevnih odluka. Posebno kod mladih, koji finansijski zavise od svojih roditelja, koncept “čistih veza” nije održiv jer roditelji modu da se mešaju u odnos.
Kada je reč o porodicama „izbornih afiniteta (naklonosti)“, gde je pojam intimnosti proširen tako da uključi i neheteroseksualne veze, prijateljstva, odnose sa decom, one postoje kod nas, ali nisu u fokusu.