Šta je koncept čiste veze? Ovaj koncept objasnio je i teorijski artikuliao Entoni Gidens. On je ovim konceptom pokušao da objasni ideju da se u vezu, odnosno u partnerski odnos, ulazi radi ljubavi. Ljubav je ta koja pruža zadovoljstvo partnerima. Time se partneri oslobađaju od rodnih uloga, zapravo od očekivanja koje rodne uloge sa sobom donose. Očekivanja koje ne samo rodne uloge, nego i okolina donosi, moraju biti sklonnjene. Na tj nalin, ljubav je to što ostaje, stvara i održava odnos. Tako se partneri biraju na osnovu izbora, nema pritisaka, a sami ljudi su ti koji biraju sa kim žele da udju u vezu i sa kim žele tu istu vezu i da grade. Zapravo, koncept čiste veze stavlja na stranu traiciju i običaje i pušta partnere da sami uređuju svoj odnos. Ideja je da se preko ovog koncepta ostvaruje egalitarnniji odnos koji sa sabom ne podrazumeva narativ šta u vezi treba da radi žena, a šta muškarac.
Međutim kada je reč o Srbiji, ovaj koncept i nije toliko prisutan. Onodno, kod nas on svakako nije domnantan. Zašto je to tako? Srbija se nalazi u blokiranoj, odnosno transfoormaciji. Odložena transformacija je prisutna u svmu, pa i u transformaciji partnerskih odnosa i intimnosti. Srbija je zemlja u kojoj dominiraju teški materijalni i ekonomski uuslovi što je svakako vrlo plodno tle za dominaciju tradicionalizma. Tradicionalizam ne podrazumeva koncept čiste veze, jer tradicionalizam podrazumeva norme, obaveze, pravila i očekivane modele ponašanja koji su urešeni u odnosu na rod. Tako da, u Srbiji je nerealno govoriti o odbacivanju ordnih uloga i o potopuno egalitarnim odnosima. Koncept čiste veze podrazumeva takođe to da je interes pojedinca postavljen iznad interesa porodice. To je nešto što u Srbiji još uvek nije dovoljno zastupljeno, da bi uopšte moglo da se govori o čistoj vezi kao dominatnom tipu odnosa. Naravno, blokirana odnosno odložena transformacija svakako ima svje korene. Naime, ljudi su u Srbiji tokom 90ih godina živeli u veoma teškim uslovima. Blokirana transfformacija porodicčnih veza i intimmnih odnosa vuče korene od blokirane transformacije kada je reč o prelaku iz socijalizma u kapitalizam. Ovaj prelazak na kapitalistički način proizvodnje, doveo je do toga da ljudi žive u teškim uslovima. Pojedinci ssu se našli u situaciji u kojoj je teppko preživeti, bili su zbunjeni promenama i to je dozvolilo da značaj porodice kao stuba i vida borbe protiv spoljašnjih okolnosti jača. Usporena modernizacija i razvoj individualizma koji bi doneli promenu u oblasti intimnosti i partnerskih odnosa bili su onemogućeni. Kao posledice ove pojave se javlja i činjenica koja je empirijski utvrđena prilikom istraživanja iz 2008. godine, da nema suštinskih razlika u životnoj filozofiji i praksi između mlađih i starijih parova. Porodice u Srbiji usled ekonomskih, odnosno strukturalnih ograničenja nisu imale prostora za rad na sebi i svojim odnosima, pa nema bitnijih generacijskih pomaka u bračnim odnosima. "Prakse intimnosti“ se odnose na postupke koje omogućavaju, stvaraju i održavaju subjektivni osećaj bliskosti, usklađenosti i da su osobe posebne jedna drugoj. Kako se i kroz istraživanje Insituta Filozofskog Fakulteta iz 2008. pokazalo, prakse intimnosti u partnerskim odnosima u Srbiji, odnosno bračno partnerski odnosi, njihova atmosfera i unutrašnja dimenika se isputuju kroz analizu seksualnosti, interakcija, autoriteta i domaćeg rada unutar porodica u Srbiji. Međutim, koliko god pesimistična slika Srbbije bila, postoji ideja da će oblici porodice koji se zasnivaju na čistim vezama, slobodi izbora, egalitarnosti, izraženim potrebama pojedinca biti dominantni nekad u budućnosti.