Picture of Katarina Djuric
Odgovor na prvo pitanje
by Katarina Djuric - Tuesday, 28 February 2023, 10:03 PM
 

Sve veća ekonomska i politička emancipacija žena koja je podstaknuta novim društvenim pokretima, kao i sve rasprostranjenija upotreba raznovrsnih sredstava za kontrolu rađanja, dekonstruisali su instituciju braka sa njegovom svrhom kontrole seksualnosti i legitimacije rađanja. Sa prodorom post-pozitivističke dekonstrukcije paradigmi moderne društvene teorije, nuklearna porodica je kritikovana od strane teoretičara Nove levice i radikalnih feministkinja. Takođe, javljaju se i trendovi povećanja broja razvoda, ponovljenih brakova, kohabitacija (i sa decom), dolazi i do sve većeg učešća vanbračnog rađanja, kao i znatnog povećanja broja jednoroditeljskih porodica, usvajanja, neheteroseksualnih parova i porodica – dolazi do transformacije ka pluralitetu oblika porodičnog života. Najširi teorijski okviri u koji smeštamo promene savremene porodice jesu teorije modernizacije. Usled obrazovanja žena i njihovog masovnog ulaska na tržište rada, došlo je do promena u reproduktivnim praksama i načinu doživljaja porodice i braka. Sada se porodični domen odlikuje sve kasnijim stupanjem u brak i istovremenim smanjenjem značaja braka, što dovodi do povećanja alternativnih formi partnerstva ili njegovog odlaganja. Teoretičari refleksivne modernizacije smatraju da procesi globalizacije, detradicionalizacije i sve intenzivnija individualizacija određuju način funkcionisanja savremenog društva. Takođe, kulturni modeli prema kojima su se ljudi upravljali sve se brže menjaju ili nestaju. U partnerskim i porodičnim odnosima na delu je proces detradicionalizacije i individualizacije koje podrazumevaju oslobađanje od etike žrtvovanja. Imajući ovo u vidu i ne čudi što brak postaje odnos u koji se ulaže srazmerno očekivanjima od drugog, te dobija odlike „čiste veze“. Odnosi su predmet stalnog pregovaranja između članova porodice. Individualizam sve više vodi ka porodici izbora koja fokus stavlja na osećaju pripadanja, te je sad akcenat na odnosima. Izmenjena stvarnost porodičnog života u savremenosti ima različite posledice na promišljanje i bavljenje porodicom danas.

Transformacija intimnosti dovela je do toga da je porodična grupa sve manje „zajednica interesa”, što znači da se sada ova grupa zasniva na osećanju pripadanja. Nove konceptualizacije pojma porodice fokusiraju se na: relacioni aspekt porodičnog života, aktivnosti, kao i subjektivna značenja i osećanja. Najznačajniji prodor u rekonceptualizaciji pojma porodice napravio je Dejvid Morgan. Morgan se nadovezuje na feministički koncept brige kao osnove porodičnog života. Prakse su uklopljene u svakodnevno iskustvo, regularne su i rutinizovane, te se uzimaju zdravo za gotovo. Međutim, porodične prakse nisu samo aktivnosti koje članovi porodice obavljaju jedni u odnosu na druge, već one istovremeno određuju pripadnost porodici. Da bi prakse bile priznate i prihvaćene kao porodične, moraju biti prepoznate kao takve i od strane značajnih drugih. Ta „spoljna legitimacija“ odvija se kroz prikazivanje i Dženet Finč navodi primer post-razvodnih porodica. U njima su bivši supružnici rastavljeni kao partneri, ali su povezani kao roditelji, što znači da su u situaciji da stalno procenjuju, pregovaraju, prilagođavaju i menjaju svoje roditeljske prakse, identitete i odnose, te je značajno da njihove prakse budu prikazane i prepoznate kao porodične. Da bi prakse bile prikazane, potrebna je interakcija između članova porodice. Pristup porodičnih konfiguracija je još jedna savremena perspektiva u sociologiji porodice koja stavlja fokus na odnose razmene između aktera. Ovaj pristup se bavi strukturama, značenjima i neformalnim pravilima obaveznosti i reciprociteta. Rizične životne situacije (poput pandemija, ratova i sl.) pojačavaju prakse porodične solidarnosti.