1. Pojam Stepfamilies podrazumeva porodice koje se sastoje od najmanje jednog maloletnog deteta koje živi sa biološkim roditeljem i supružnikom tog roditelja (očuh, maćeha) koji nije drugi biološki roditelj deteta. A usled procesa globalizacije, detradicionalizacije I sve intenzivnije industrijalizacije možemo uvideti potrebu alternativnih oblika porodičnog života da budu legitimisani od strane društva. Ovde možemo primetiti povezanost sa konceptom prikazivanja Dženet Finč, koji ukazuje na našu potrebu da mi, kao i naše porodične prakse (Morganov koncept) budu priznate i normatizovane. Takođe, pojam stepfamilies možemo da posmatramo kao primer pristupa porodičnih konfiguracija – takvoj porodici nije važno samo krvno srodstvo sa potomcima da bi svoje uloge i porodične prakse posmatrali i vrednovali na isti način. Pokušavaju da drugima pokažu i jasno stave do znanja na koji način funkcionišu odnosi u njihovoj porodici. Važan je doživljaj aktera u porodici, odnosno da bi neko bio, osećao se kao majka ne mora da rodi dete da bi se na određeni način ponašao.
2. Neheterogeni parovi se susreću sa mnogim problemima po pitanju njihovih prava I legitimizacije u društvu, a jedan od njih je upravo pitanje roditeljstva. Iako prema braku imaju ambivalentan odnos, on je heteronormativno determinisan, što im svakako predstavlja prepreku da sklope brak kao korak ka želji za usvajanjem deteta. Homoseksualnim parovima se nameću norme koje su društveno prihvatljive u odnosu na rodnu podelu uloga u roditeljstvu/braku I iz tog razloga se smatraju neadekvatnima za obezbeđivanje blagostanja deteta, pogotovo kada je reč o neheteroseksualnim očevima. Načini dobijanja deteta zahtevaju mnogo više resursa (investiranja) nego kod heteroseksualnih parova, zbog čega mali broj uspeva da istraje u tome. Još jedna od prepreka koja se nameće neheteroseksualnim roditeljima jeste ta što se smatraju neuspešnim I ne podobnim za uspešno odgajanje “normalne” dece. Kada se posmatraju odnosi I prakse u istopolnim zajednicama, primećeno je da su odnsi u porodici egalitarniji nego u heterogenim. Studije ukazuju da se deca neheteroseksualnih roditelja ne razlikuju mnogo od dece heteroseksualnih roditelja po pitanju prilagođavanja I razvijanja. Istopolni roditelji decu pripremaju na potencijalnu stigmatizaciju, a dalje to utiče na njihovu empatiju, prihvatanje različitosti itd. Mladi iz takvih porodica smatraju da su stigmatizovani zbog negativnih predrasuda okruženja.