1. Nove porodične i partnerske forme, u koje spadaju i step-families (najmanje jedno dete koje živi sa jednim biološkim roditeljem i supružnikom tog roditelja) u periodu kasne moderne dovode do formiranja novih porodičnih praksi. Svi ti novi oblici dekonstruišu i rekonstruišu familistički normativ nuklearne,heteronormativne porodice. Nova „post-porodična porodica“označava pomeranje od „zajednice potreba“ka grupisanju zasnovanom na „afinitetima koji su izborni“, do kog dovodi individualizam pa fokus nije više na srodničkim vezama, braku, domaćinstvu itd. Novi pristupi unutar sociologije porodice upotrebljavaju termin porodice kako bi ukazali na raznovrsnost porodičnog života kroz različite porodične prakse, pa je fokus sve više na povezivanju i solidarnosti između članova, a ne toliko na krvnom srodstvu. Najznačajniji prodor u rekonceptualizaciji pojma porodice napravio je britanski sociolog Dejvid Morgan tako što je uveo pojam porodične prakse. Ono od čega Morgan kreće jeste činjenica da su članovi neke grupe porodica zato što „rade porodične stvari”, a ne zato što to „jesu”. Koncept porodice sada označava intimna osećanja i odnose, i ono šta oni predstavljaju za same članove,a ne krvne i bračne veze. Tako na primer Nacionalna anketa o porodicama i domaćinstvima pokazuje da i očusi, a posebno maćehe jednako pozitivno utiču na nebiološku decu, što nam govori o nevažnosti krvnih veza u kasnoj moderni. Pored toga, nebiološki roditelji mogu da se prema nebiološkoj deci postave kao prijatelji ali i kao roditelji.
2. Neheteroseksualni parovi, kada dođe do usvajanja dece, mogu da se suoče sa nizom prepreka. To je uglavnom uslovljeno predrasudama i negativnim stavom društva kada su u pitanju istopolni partneri. Naime, često se smatra kako ovakvi partneri neće biti u stanju da budu dobri roditelji, te kako će uticati i na seksualnu orijentaciju svoje usvojene dece. Homoseksualni muškarci mogu legalno da usvoje decu od nepoznate ili surogat majke, usvajanjem deteta drugog partnera, ili kroz “quadra” roditeljstvo koje podrazumeva gej par od kojih je jedan biološki roditelj i majku deteta koja može da bude i lezbejka i strejt osoba, pa se onda naknadno donose odluke o daljem starateljstvu. Lezbejke na slične načine mogu postati roditelji: usvajanjem deteta iz prethodne heteroseksualne veze jedne od partnerki, začećem inseminacijom semenom davaoca itd. Bitno je naglasiti da svi ovi načini zahtevaju mnogo više resursa nego kada je u pitanju usvajanje dece od strane heteroseksualnih parova. I pored mnogih predrasuda o homoseksualnim roditeljima, brojna istraživanja došla su do rezultata koji osporavaju zabrinutost ukazujući na to da istopolni partneri imaju stabilne veze i brakove, te da su sposobni da obavljaju roditeljsku ulogu jer blagostanje dece nije ugroženo, niti se na njihovu seksualnu orijentaciju utiče. Takođe, deca neheteroseksualnih roditelja ne razlikuju se mnogo od dece heteroseksualnih roditelja. Ona ne gledaju na seksualnost kao na nešto što dobro ili loše određuje njihove roditelje tako da oni budu bolji ili lošiji u obavljanju roditeljske uloge. Ipak, za razliku od svojih homoseksualnih roditelja koji često negiraju stigmatizaciju od strane šireg društva kako bi odbranili sebe kao roditelje, mladi iskazuju svoja iskustva maltretiranja i viktimizacije od strane društva koja potiču iz brojnih predrasuda. To ne utiče na pozitivno vrednovanje sopstvenih porodica od strane stigmatizovane dece.