Picture of Milica Bogdanovic
Druga tema
by Milica Bogdanovic - Monday, 27 February 2023, 04:35 PM
 
Kada pričamo o proučavanju i istraživanju neheteroseksualnih porodica , nekoliko tema izdvajaju se kao upečatljive. To su : partnerski odnosi, roditeljstvo i deca u istopolnim porodicama, tranzicija u odraslost neheteroseksualnih osoba, procest razotkrivanja svoje seksualnosti u roditeljskim porodicama, porodični život satrijih gej osoba i mreže podrške.
Jedno od ovih istraživanja bavilo se partnerskim odnosima ljudi koji se samoidentifikuju kao neheteroseksualni pa posredi su tri glavne teme od kojih je jedna vezana za prava i društveno priznavanje istopolnih veza , druga za raspodelu moći unutar veze i treća govori o intimnosti u samoj vezi. Istraživanje je pokazalo različite stavove ispitanika. Neki su navodili da postoje jasne razlike između heterosekualnih i neheteroseksualnih veza, te da se u neheteroseksualnim vezama jasnije vidi jednakost uloga medju partnerima kao i jednaka raspodela moći. Drugi su potpuno svesno stvarali svoju vezu kontra od heteronormativnog modela, odbacujući brak kao instituciju. Istraživači smatraju da upravo ta jednakost u učestvovanju u vezi i dovodi do veće intimnosti, sve bližim idelanom tipu „čistih veza“ kod Gidensa.
Što se tiče odnosa prema braku, u ovim istraživanjima on je ambivalentan što znači da se odbacuje kao heteronormativna stvar, ali se prihvata kao institucija koja osigurava roditeljstvo, nasledstvo, zajedničku imovinu, ali i prihvatanje od strane zajednice. Ono što se navodi kao problematično jesu situacije u kojima bračni par istopolnih partnera ima decu i moguća stigmatizacija te dece. Zato je ključno ostvariti priznavanje ovakvih brakova.
Kada se govori opodeli moći u vezi, žene se pozivaju na veću i ekonomsku i emocionalnu egalitarnost, dok se kod gej muškaraca više ističe emocionalna, pod objašnjenjem da u vezi ne postoji primarna maskulinost. Ova istraživanja pokazuju da se podela rada nalik na podelu u heteroseksualnim zajednicama, koja je rodna, može videti i u istopolnim , ali je to stvar dogovora na ne roda.
Jedan od najvećih problema kod neheterosekusalnih parova jeste tema roditeljstva i problem legitimacije roditeljstva istopolnih parova. Preko heteronormalnosti, smatra se da istopolne zajednice nisu u jednakoj mogućnosti da obavljaju roditeljske dužnosti kao i heterosekualne. Smatra se da je mnogo više resursa potrebno da bi se roditeljstvo ostvarilo za neheterosekualne parove uodnosu na heterosekusalne. Postoje različiti načini kako lezbejski ili gej parovi mogu dobiti decu, tj. mogu legitimisati i ostvariti svoje potomstvo. Preko usvajanja, surogat majčinstva, do dobijanja starateljstva nad detetom iz prethodne zajednice ili braka. Problematično je to što u nekim zemljama sam brak kao institucija nije moguć pa su tako mnogi uslovi za ovakve parove smanjeni. Mnoga istraživanja koja su se bavila ovom temom ponovo su se pogrešno orjentisala na mogućnost osoba da vrše roditeljtsvo nad detetom, a manje na temu kako uopšte nastaju istopolne porodice s decom, i da li za njih postoje smetnje, kao i kako takve zajednice utiču na život deteta i reakcije okoline. U istraživanjima se pokazuje veća egalitarnost kod ovakvih zajednica kao i ravnopravnija podela rada , pa tako i veća uključenost oba roditelja u odgoj deteta. Neka novija istraživanja pokazuju da su prakse roditeljstva u istopolnim porodicama određeni konstrukcijom identiteta a to je šta znači biti LGBT osoba u određenom okruženju i kako ruštvo reaguje na njih. Takodje postavlja se pitanje mogućnosti za legalno ostvarivanje takve zajednice, i u društvima u kojima je ona ozakonjena ali je društvo homofobično. Israživanja takodje pokazuju da je većina dece iz istopolnih porodica heterosekusalne orjentacije, te da roditeljsko seskualno opredeljenje ne utiče na seksualnost deteta. U nekim istraživanjima ističe se da istopolne porodice pri vaspitanju dece prenose slične vrednosti kao manjinske etničke ili rasne zajednice, u kojima se veliča kultura i nasledje LGBT zajednice. Na taj način dete se primprema za već izvesnu stigmatizaciju od strane društva. Najmanje istraživanja baze se dečijom perspektivom u istopolnim zajednicama. Deca svoje istopolne roditelje ocenjuju pozitivni,te njihova seksualnost ne određuje njih kao dobre ili loše. Prema deci, stigmatizacija u društvu jače se ispoljava, nego u odnosu na to kako roditelji komentarišu ovakve pojave.
Jedan deo ovih istraživanja bavi se i mladima koji su neheteroseksualne orjentacije i njihovim heterosekualnih porodicama. Tu se kao glavna komponenta stavlja autovanje, odnosno saopštavanje porodici o seksualnoj orjentaciji deteta. Jako je bitno navesti da se veliki broj roditelja negativno postavlja prema takvoj informaciji. Određeni broj roditelja posle nekog vremena, menja svoje mišljenje sa negativnog ka prihvatanju, ali je jako redak slučaj gde roditelji u startu prihvataju takvu informaciju. Drugi veliki problem neheterosekualnih mladih je prihvatanje i ograničenje od strane države ka neheterosekualnim mladima. I u javnom mnjenju neheterosekualnost se tumači više kao drugačiji stil života nego kao seksualnost pojedinca. U društvima gde se brak sagledava kao oličenje odraslosti, a istopolni brak nije moguć, homoseksualnost sagledava se kao detinjasta.
Ova istraživanja neheterosekualnih porodica nude istinski pluralistički pristup porodičnoj raznolikosti i u tome je najveći značaj ovih istraživanja za sociologju porodice. Istopolno partnerstvo i roditeljstvo bitno menjaju mnoge dimenzije porodičnog života. Takođe ova istraživanja pomažu da se podela rada u samoj porodici lakše razume u odsustvu rodnog karaktera podele rada koji polako odumire i menja svoj oblik, te se u istopolnim porodicama takvi slučajevi bolje sagledavaju. Takođe bitno je naglasiti da je sama koncepcija porodiceizbora dosta doprinela samom uvidu u alternativne načine porodičnog života i izbora svojih članova porodice.