Porodica definisana kroz funkcionalističke teorije i normativna, opšteprihvaćena, konzervativna stanovišta predstavlja antitezu marginalnoj i neprihvaćenoj homoseksualnosti, osporavajući na taj način mogućnost stvaranja raznolikih porodičnih alternativa (istopolnih zajednica i porodica).
Jedno od prvih istraživanja koja se pominju u okviru teksta jeste istraživanje koje je rađeno na osnovu intervjua. Najvažnije što se može zaključiti na osnovu istraživanja jeste da osobe u istopolnim zajednicama poseduju veću egalitarnost jer se odbacuje rodna podela poslova, kao prisustvo većeg stepena saradnje i dogovora među partnerima. Nemogućnost rodne podele uloga, omogućava intimnije povezivanje partnera i odnos koji se zasniva na dogovoru i međusobnoj saradnji oba partnera, što omogućava upravo čin odbacivanja heteronormativnog modela. Dalje istraživanje koje je pomenuto rađeno je u Sloveniji, i to je prvo istraživanje koje se bavi načinom života LGBT osoba u regionu. Tokom istraživanja došlo je do zaključka da je odnos prema braku ambivalentan, braku se pripisuje značaj samo kao instituciji koja omogućava dalje stvaranje porodice i osiguravanja prava roditeljstva, svojine i nasleđivanja, takođe brak predstavlja i važan korak ka prihvatanju unutar šire zajednice. Roditeljstvo je u suštini najospororovaniji aspekt istopolnih zajednica, upravo zbog straha da one narušavaju heteronormativni sklad.
Istraživanja koja se bave odnosima unutar istopolnih zajednica, zaključuju da postoji visok nivo egalitarnosti porodičnog života, veći stepen ravnopravnosti u podeli obaveza i vremena. Unutar kapitalističkog društva, istopolne porodice su primorane da pronađu alternativna rešenja. Pre svega postoji mogućnost menjanja ustaljenih praksi kroz proces sukobljavanja sa rodnim podelama, a drugi vid je uključivanje šire mreže srodnika i prijatelja. Neka istraživanja su pokazala da istopolni roditelji praktikuju prakse kulturne socijalizacije koje su slične etničkim ili drugim manjinskim porodicama. Učenje unutar istopolnih porodica se zasniva na učenju o empatiji, poštovanju i prihvatanju različitosti, odbacivanju normativnih rodnih uloga i podela, egalitarnijim odnosima, i važnosti podrške veće neheteroseksualne zajednice.
Najvažniji doprinos koje je nastao pomoću uvida u istopolne porodice je otkrivanje pluralističkog pristupa porodičnoj različitosti, doprinos se pre svega prepoznaje u poblematizovanju intergeneracijskih odnosa, partnerskih odnosa koji se zasnivaju na osporavanju heteronormativnih podela, roditeljstva i vaspitanja, kao i tranzicije mladih u odraslost koji predstavlja buran period praćen neprihvatanjem primarne porodice i same okoline. Samo istopolno partnerstvo i roditeljstvo neminovno i korenito menjaju ustaljene stavove o dimenzijama porodičnog života. Veća egalitarnost i odbacivanje rodnih uloga u načinu vaspitanja dece može omogućiti niz alternativnih načina socijalizacije koji su još nepoznati sociologiji porodice. Nastanak i mogućnosti stvaranja istoplolnih porodica takođe omogućava niz novih mogućnosti za nova istraživanja, sam odnos pregovaranja u zasnivanju istopolnih porodica stvara polje novih mogućnosti i put ka egalitarnijim i ravnopravnijim načinima vaspitanja i socijalizacije dece.