Istraživanja porodičnog života neheteroseksualnih osoba i doprinos njihovih uvida za sociologiju porodice
Umnožavaje zajednica osoba neheteroseksualne orijentacije javlja se tokom ranih sedamdesetih godina prošlog veka. Ovde će više biti reči o nekoliko glavnih istraživačkih tema koje su se oblikovale tokom proteklih decenija proučavanja neheteroseksualnih porodica, a to su: partnerski odnosi, roditeljstvo i deca u istopolnim porodicama, tranzicija u odraslost nehetoreseksualnih osoba i proces razotkrivanja u roditeljskoj porodici, porodični život starijih gej osoba i njihove mreže podrške. Takođe, biće reči i o doprinosima istraživanja neheteroseksualnih porodica sociologiji porodice.
Kada govorimo o partnerskim odnosima treba istaći postojanje tri dominatne teme: 1. stavovi o jednakim pravima i društvenom prepoznavanju i priznavanju istopolnog partnerstva; 2. raspodela moći unutar istopolne partnerske veze; 3. intimnost i razvijanje osećanja privrženosti. Prva i treća tema imaju istaknutu povezanost s obzirom na to da se u obe pojavljuju dve međusobno povezane priče. Jedna od njih naglašava razlike između istopolnih i heteroseksualnih partnerstava, a druga podvlači jednakost, ravnopravnost i sličnosti između hetereoseksualnih i istopolnih veza.
Odnos parova u istopolnim zajednicama prema braku je poprilično ambivalentan. To se može zaključiti na osnovu toga što sa jedne strane imamo to da oni brak odbacuju u smislu hetero norme, ali sa druge strane oni koriste ovu instituciju braka za osiguravanje određenih prava (pravo na roditeljstvo, svojinu, nasleđivanje itd.) i kao vid zaštite od stigmatizacije.
Kada je reč o raspodeli moći unutar istopolne partnerske zajednice ustanovljeno je da žene naglašavaju i ekonomsku i emocionalnu stranu egalitarnosti, dok muškarci više naglašavaju emocionalnu.
Oblast roditeljstva jeste najviše osporavan aspekt istopolnih zajednica i to na više različitih načina. Najučestaliji načini su negiranje legalnosti roditeljstva, ograničavanje nekih roditeljskih prava, kao i negativne posledice široko rasrostranjene „pretpostavke heteroseksualnosti“. Neheteroseksualni bračni parovi koji žele da usvoje decu susreću se sa brojnim preprekama pri dobijanju starateljstva nad decom, glavni razlog za ovakvu situaciju jeste društveno verovanje da heteroseksualni parovi bolje obavljaju roditeljsku ulogu. Ovo verovanje opovrgnuto je istraživanjima koja su pokazala da su istpoloni brakovi po mnogim faktorima slični heteroseksualnim. Pored toga marginalizacija heterosksualnih parova koji su usvojili decu nije opravdana i zato što je heteroseksualnim parovima znatno teže da postanu roditelji, pa samim tim što im je za to potrebno mnogo više resursa deca su u ovom slučaju plod velikog interesovanja roditelja. Istopolni roditelji znatno se zalažu za menjanje utvrđenih obrazaca rodteljstva, a istraživanja su pokazala da oni u te svrhe najčešće koriste dve prakse, prva je suprotstavljanje rodnim podelama poslova, a druga se zasniva na uključivanju srodnika i prijatelja u sakodnevni život svog deteta.
Konstruktivistički prstup koji je domanantan u novijim studijama (u regionu) karakteriše stanovište da su prakse roditeljstva u istopolnim porodicama i partnerski odnosi, određene konstrukcijom identiteta. Naročito važno uzeti u obzir društveni kontekst, jer je kontekstualizacija ključna u ovim slučajevima.
Prakse kulturne socijalizacije koje primenjuju roditelji iz istopolnih brakova, podsećaju na one koje primenjuju rasno ili etnički manjinske orodice, jer na svoju decu prenose poruke kojima se slavi LGBT nasleđe i kultura. Perspektive roditelja i njihove dece u ovakvim porodicama znatno se razlikuju po pitanju stigmatizacije dece. Roditelji je negiraju dok dečija iskustva govore drugačije. Ipak roditelji su svesni toga da će njihova deca doći u susret sa nekim vidom stigmatizacije tokom svog odrastanja pa zato decu pripremaju za snalaženje u takvim situacijama kroz prakse proaktivnog roditeljstva.
Ovde je još značajno navesti i neke dobrobiti odrastanja u istopolnoj porodici, a to su: učenje empatije, poštovanja i prihvatanja različitosti, veća asertivnost u odbacivanju tradicionalnih rodnih uloga i razvijanje egalitarnijih intimnih veza ...
Važna tema istraživanja vezanih za neheteroseksualnu mlade i porodični život jesu rizici sa kojima se oni suočavaju, jedan od najistaknutijih je proces razotkrivanja povezan sa represivnošću i odbacivanjem od strane heteroseksualne porodice roditelja. Pored ove vrste rizika značajni su i rizici koji se vezuju za kultura (i državu). Zanimljivo je opažanje da se i javnom mnjenju homoseksualnost više tretira kao životni stil nego kao oblik seksualnosti (kao deo neke potkulture koju mladi treba da prerastu).
Ukoliko prebacimo fokus na starije pripadnike gej populacije uvidećemo da kod njih ponovo na značaju dobijaju mreže podrške, koji poprimaju značenje „porodice izbora“. Preoblikovanje neheterogenih obrazaca veza bilo je tema brojnih istraživanja. Jedan deo istraživanja vidi ovo preoblikovanje kao pokazatelj nečega potpuno novog; oni smatraju da je reč o kreativnim i pozitivnim odgovorima na društvene i kulturne promene. Po Gidensu oni predstavljaju istinske eksperimente življenja. Kasnija istraživanja pokazala su da su ipak porodične veze i za neheteroseksualne osobe važnije od prijateljskih.
Glavni doprinos istraživanja neheteroseksualnih porodica sociologiji porodice ogleda se u tome što upravo ova istraživanja nude istinski pluralistički pristup porodičnoj raznolikosti. On se može prepoznati u problematizovanju partnerskih odnosa, intergeneracijskih odnosa, tranzicije u odraslost kod neheteroseksualnih mladih, roditeljstva i starenja u istopolnim porodicama. Ovde treba istaći i doprinos perspektive odrodnjavanja porodičnih odnosa koja je karakteristična za istopolne porodice.
Značajan doprinos istraživanja neheteroseksualnih porodica sociologiji porodice ogleda se i u tome što su ova istraživanja otvorila mnoge zanimljive teme kojima bi bilo vrlo značajno posvetiti istraživanja sociologije porodice u budućnosti. Posebno još treba naglasiti i značaj konceptualizacije “porodica izbora” koja predstavlja alternativan način porodičnog života.