Picture of Milica Jocić
Istraživanja porodičnog života neheteroseksualnih osoba i doprinos njihovih uvida za sociologiju porodice.
by Milica Jocić - Saturday, 25 February 2023, 09:36 PM
 

Početkom sedamdesetih godina prošlog veka povećava se broj zajednica osoba neheteroseksualnog opredeljenja koje odstupaju od heteronormativnosti. Uzevši u obzir da je porodica sa svim svojim karakteristikama bila suprotnost homoseksualnim zajednicama, prvi lezbejski i gej aktivisti su je kao takvu kritikovali zbog svog prisilnog karaktera na ljude u moderni. Borba pomenutih aktivista za prepoznavanje i priznavanje ovih zajednica od strane šireg društva podrazumevala je, usput, i zahteve da se istopolni parovi venčavaju i zasnivaju porodicu, kako bi bili ravnopravni članovi društva. Po Gidensu, neheteroseksualne porodice su deo širih promena tranformacije intimnosti, čvrsto vezane uz procese individualizacije i retradicionalizacije. U istraživanjima koja su se bavila moći u istopolnim zajednicama, glavna pretpostavka bila je da su gejevi i lezbejke više jednaki u intimnom povezivanju jer isti pol izjednačava partnere, dok je sve ostalo (poput podele rada) prepušteno dogovoru. Kada govorimo o pregovaranju oko moći – žene naglašavaju i ekonomsku i emocionalnu stranu egalitarnosti, dok muškarci fokus stavljaju na emocionalnu. Takođe, gej muškarci naglašavaju i odvajanje od rodnih stereotipa (pogotovo kada je u pitanju maskulinitet) što im omogućava razvijanje emocionalnosti u odnosu. Poslednja brana odbrani heteronormativnosti čini osporavanje brakova istopolnim partnerima smatrajući ih nesposobnim i neadekvatnim da odgajaju potomstvo i obezbede blagostanje deteta. Još jedan problem kad su u pitanju istopolni brakovi u kontekstu odgajanja dece jeste usvajanje dece pa se venčani neheteroseksualni parovi suočavaju sa brojnim preprekama na ovom polju. Ovo je između ostalog oblikovano i društvenim uverenjem da će heteroseksualni parovi i majke bolje obavljati posao odgajanja dece. Čak i kada mogu da usvoje decu, načini dobijanja deteta zahtevaju mnogo više resursa nego kod nehetoseksualnih parova, što nam govori o tome da su u pitanju priviligeovane istopolne zajednice koje imaju više resursa i u tom, finansijskom, smislu nisu na margini društva. Govoreći o roditeljstvu unutar ovih tipova zajednica, neophodno je ukazati na zamke u koje su brojna istraživanja ovog fenomena upadala- merenje “uspešnosti” roditeljstva i “normalnosti” dece iz istopolnih zajednica u poređenju s onima iz heteroseksualnih porodica. Rezultati ovih istraživanja ukazuju na neopravdanu zabrinutost jer je utvrđeno da istopolne veze i brakovi pokazuju isti stepen stabilnosti i sličan osećaj zadovoljstva brakom/vezom,roditeljstvom,podrškom partnera, a prisutna je i jednako česta rasprava u interakciji kao i kod heteroseksualnih partnera. Sve ovo ide u prilog tvrdnji da su gejevi i lezbejke sasvim sposobni roditelji. Iako je u društvu prisutna stigmatizacija i negativan stav prema istopolnim porodicama, pogotovo u ulozi roditelja, rezultati velikog broja istraživanja osporavaju sve predrasude – seksualna orijentacija većine dece iz istopolnih porodica nije homoseksualna, tako da vreme provedeno s gej roditeljima ne utiče na seksualnost dece.
Problemi s kojima se mladi ljudi homoseksualnog opredeljenja susreću su brojni. Prvi od njih jeste proces razotkrivanja, takozvanog autovanja, najpre jer prikrivanje sopstvene seksualne orijentacije utiče na udaljavanje osoba od roditelja,porodice,ponekad i prijatelja. Iako postoji momentalno pozitivno roditeljsko reagovanje, ono je veoma retko. Druga vrsta rizika po mlade jeste kultura društva čiji su deo, posebno jer se homoseksualnost sve češće tretira kao izbor, životni stil, a ne kao oblik seksualnosti. Zbog svega navedenog, istraživanja neheteroseksualnih porodica značajno je jer pruža pluralistički pristup porodičnoj raznolikosti, zbog toga što istopolno partnerstvo i roditeljstvo bitno menjaju većinu dimenzija porodičnog života. Rod, kao sociološki bitna tema i značajna varijabla za određivanje porodičnog života, važan je jer istopolni parovi postaju sve manje usmereni rodnošću, postavljajući tako nove trendove iz kojih sociologija porodice može da nauči nešto novo.